Za krađu ih je optužila tvrtka Tidewater, za čiju tvrtku kćer Sonatide su radili i na čijem offshore brodu Sutton Tide su plovili. Njihove nevolje počele su 24. ožujka kada su uplovili u luku Soyo. Tog ih je dana na obali dočekalo 40 policajaca koji su s predstavnicima njihove tvrtke zajedno detaljno pregledali brod i kabine osoblja. D.J. kaže kako pojma nije imao zašto to čine te je smatrao kako je riječ o nekakvoj policijskoj vježbi. Pronašli, navodi, nisu ništa.
No, svima su rekli da pokupe osobne stvari te da pođu s njima. Pritom su bili vrlo grubi, priča D.J., dodajući kako su agresivno nastupali prije svega kada je osoblje pitalo zbog čega su im oduzete putovnice.
Tek kada su dovedeni na ispitivanje u policijsku postaju, saznali su za što ih policija tereti.
"Tamo su nas ispitivali jednog po jednog, po šestorica policijskih službenika, uz pomoć brodskog agenta koji nam je bio prevoditelj. Shvatili smo da nas optužuju za krađu 104 kubična metra brodskoga goriva. Jedan od članova posade prijavio je kompaniji da smo 1. ožujka, između tri i šest ujutro u teritorijalnim vodama Konga iskrcali toliku količinu goriva s broda na drugo plovilo, a kompanija nas je na temelju te prijave kasnije prijavila policiji. No, i to smo saznali neslužbeno, jer nam nikakav službeni dokument nisu dali, iako su nam oduzeli putovnice i smjestili nas u jedan hotel", priča zapovjednik broda koji je i sada u kućnom pritvoru u jednom hotelu. Nadalje ističe kako su ih idućeg dana primoravali da potpišu dokumente na portugalskom koje nisu razumjeli. Srećom, nisu ih potpisali, a tek kasnije su saznali da je riječ o priznanjima za kaznena djela koja im stavljaju na teret.
Mogli napustiti zemlju, a da to nisu znali
Dvojac je u međuvremenu zadržan u hotelu u kućnom pritvoru, a uskraćene su im sve informacije kao i ona da zapravo do 29. ožujka nisu bili službeno uhićeni niti se službeno protiv njih vodila istraga. "To je kasnije otkrio naš odvjetnik, što znači da smo u tom razdoblju slobodno mogli napustiti zemlju, ali su informacije zatajene od nas. Jedina osoba s kojom smo bili u kontaktu je bio brodski agent, koji nas je uvjeravao da je sve u redu i da nema razloga da zovemo veleposlanstva ili odvjetnike", priča D. J. za Novi list.
Uslijedila su nova ispitivanja, a ilegalno oduzete putovnice vraćene su im tek 5. svibnja, nakon što je predstavnik ukrajinskog veleposlanstva razgovarao s istražiteljima. Dva tjedna kasnije dobivaju poziv za sud, s dijelom izmijenjenom optužnicom, jer je član posade koji ih je optužio izmijenio svoj iskaz navodeći sada da nikad nije primio novac od navodno ilegalno prodanoga goriva, iako je prije u istrazi tvrdio da jest. Promijenio se iskaz i još jednog svjedoka, a u njihovu korist svjedočila je i direktorica Marija Ellena ustvrdivši kako nije primila nikakav novac za gorivo.
Sve u njihovu korist, no...
"Optužba nas je teretila i da smo spornog datuma na 11 sati isključili uređaj za automatsku identifikaciju broda(AIS), koji bilježi poziciju, kurs i ostale podatke, što se pokazalo neistinitim, jer smo kolege koji su preuzeli brod nakon našeg zadržavanja zamolili da pošalju ispis s uređaja, koji se ne može prepravljati, a koji je pokazao da je bio isključen na manje od sat vremena, i to baš kad je na mostu bio Sherwin Espina", kaže zapovjednik opovrgavajući navod svjedoka.
Zanimljivo, u trenutku počinjenja navodnog kaznenog djela krađe goriva, brod je bio u charteru za tvrtku Total, pa je i gorivo bilo vlasništvo te tvrtke, a ne kompanije Sonatide, koja je pomorce prijavila. Prema e-mailu koji je prvi časnik uputio Sindikatu pomoraca Hrvatske, tvrtka Total nije utvrdila nikakve nepravilnosti niti se žalila da nedostaje određena količina goriva. Prema informacijama sa samog suda, do kojih je došao Ante Čipčić, Hrvat koji već dvadesetak godina živi u Angoli, gdje radi kao agent za naftne kompanije, a u ovom slučaju angažirao se kao prevoditelj za naše pomorce, dokument o stanju goriva na dan 24. ožujka, nije potpisan tog dana, već je potpisan tek dva mjeseca kasnije, od strane izvjesnog Dominica.
