"Zašto nisam posjetila ovu zemlju prije rata?" nedavno je napisala na Twitteru njemačka novinarka za vrijeme boravka u Ukrajini. Ljutila se što nije vidjela veličanstvene gradove Lavov ili Odesu bez blokada prometnica. To je pitanje koje si postavljaju mnogi zapadnjaci koji su putovali u Ukrajinu nakon ruske invazije u veljači. Mediji, političari i brojni volonteri često su sada u toj zemlji bili prvi put. Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. Ukrajina nikada nije dobila toliko pažnje. Preporuka za putovanje koju je dao tek rat, piše Roman Goncharenko za Deutsche Welle.
Kolegica se s pravom naljutila. Propustila je nešto što se nikada više neće ponoviti. Nije riječ samo o vidljivim tragovima rata. Stara Ukrajina, s izraženim postsovjetskim obilježjima, upravo umire pod ruskim bombama: ljudi, kuće, tvornice - i iluzije. Pozitivan, gotovo bratski odnos s Rusijom više nikada neće biti onakav kakav je bio prije rata. Otuđenost dvaju naroda, koja je započela nakon aneksije Krima 2014., u međuvremenu ne može biti veća. Mržnja i bijes će oblikovati generacije.
Najveća prijetnja u 100 godina
Uz mješavinu tuge, suza i prkosa Ukrajina 24. kolovoza slavi svoj Dan neovisnosti – osmi put usred rata. Ovoga puta taj datum označava posebnu prekretnicu: točno je šest mjeseci otkako Rusija barbarski pokušava uništiti ukrajinsku neovisnost. Dosadašnja bilanca: Ukrajina krvari i pati, ali stoji. Ona se bori!
Prijetnja zemlji i njezinom narodu toliko je elementarna koliko je bila prije 100-injak godina. Tada su boljševici zatrli kratku neovisnost Ukrajine, a potom su rusificirali Ukrajinu prema tradiciji carske Rusije. Može li se povijest ponoviti?
Nema sumnje: ruski predsjednik Vladimir Putin namjerava učiniti upravo to. Njegova, kao propagandni cilj deklarirana "denacifikacija" Ukrajine nije ništa drugo nego deukrajinizacija. Iz područja pod ruskom okupacijom stižu izvještaji kako se sve ukrajinsko, a posebno jezik, potiskuje i uništava. Putinov suludi plan je uništiti Ukrajinu u ratu iscrpljivanja. Ipak, on neće u tome uspjeti.
'Generacija neovisnosti' se bori
Šef Kremlja započeo je svoju borbu protiv stare Ukrajine. Ona mu se činila lakim plijenom: gospodarski i vojno mnogo slabija od Rusije, politički često posvađana, socijalno podijeljena, samo polovično podržana od Zapada. Veći dio toga bila je činjenica, a ipak je to bila kolosalna pogrešna procjena. Šest mjeseci kasnije, Putin ima posla s novom Ukrajinom koja tek nastaje. Konsolidacija je počela već ranije, ipak ruska invazija je sve ubrzala. Nova Ukrajina brzo se oprašta od svega što ju je desetljećima, pa i stoljećima vezivalo za Rusiju: jezik, imena ulica, spomenici. Što je najvažnije, nova Ukrajina uči braniti samu sebe. I brzo uči.
Ova nova Ukrajina vojno je jača nego ikad prije i stalno jača – uz pomoć Zapada, naravno, ali i vlastitom snagom. Za razliku od prije 100 godina, današnja Ukrajina ima odlučujuću prednost: "generaciju neovisnosti". Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je rođen u Sovjetskom Savezu, sa svoje 44 godine pripada upravo toj generaciji. Srž otpora ipak su mladići i djevojke od 20 do 30 godina koji žrtvuju svoje živote na bojištu ili se neumorno kao civilni volonteri brinu za vojsku i prognanike. To je generacija kojoj je sve ukrajinsko samo po sebi razumljivo. Za to se ona bori i to želi i pobijedit će. Ova nova Ukrajina je Putinova noćna mora.
