Za manje od godinu dana, 17. ožujka 2024., Rusi će izaći na predsjedničke izbore. S obzirom na trenutne društvene i političke okolmnosti u zemlji, malo tko sumnja da Vladimir Putin neće lako dobiti i šesti mandat. Prema nekim ruskim medijima, Putinov tim planira osigurati da predsjednik dobije više od rekordnih 77 posto glasova, koliko ih je osvojio na izborima 2018. godine, piše Foreign Affairs.
U teoriji, taj bi se cilj treba lako postići. Ruska invazija na Ukrajinu široko je podržana u zemlji, a ispitivanje javnog mnjenja neovisnog centra Levada pokazuje da je Putinov rejting gotovo rekordno visok. Kremlj dominira ruskim medijima i lako može uhititi ili na neki drugi način ušutkati svakog kritičara. Ruske oporbene skupine pod kontrolom — povodljive političke stranke koje je Kremlj ovlastio da postavljaju kandidate protiv Putina — nikada nisu više podržavale predsjednika. Kako sada stvari stoje, malo je vjerojatno da će nominirati predsjedničkog kandidata koji bi mogao uzeti čak i skromne udjele glasova. Oni bi se zapravo mogli izvana uskladiti s Kremljom kako bi osigurali da Putin postigne željeni izborni postotak.
Putin je ranjiviji nego što se misli
Ali danas je u Moskvi malo toga sigurno što se tiče budućnosti. Rat je gurnuo Rusiju u razdoblje sveopće nepredvidivosti u kojem se nitko ne osjeća sigurnim, a kreatorima politike nemoguće je donositi čak i kratkoročne planove. Nedavno su procurile snimke razgovora između poznatog ruskog glazbenog producenta Josifa Prigožina i bivšeg zastupnika Farada Ahmedova koje su pokazale da su obojica bili bijesni na rusko vodstvo i da vjeruju da kreatori politike u zemlji nemaju kapacitet za donošenje ključnih odluka. Također su tvrdili da je nekoliko najmoćnijih ljudi Rusije, uključujući vođu Nacionalne garde, kovalo zavjeru protiv ministra obrane Sergeja Šojgua. Njihove izjave predstavljaju ono što ruske elite međusobno govore misleći da ih nitko ne sluša i sugeriraju da je razina nezadovoljstva visoka.
Značajna vojna eskalacija mogla bi pogoršati te osjećaje i dramatično zakomplicirati Putinovu sposobnost da zadrži kontrolu u zemlji. Ako Moskva provede daljnju mobilizaciju - ono što je dosada izbjegavala - to će potaknuti još veću društvenu tjeskobu s nepredvidivim posljedicama. Ako se Rusija suoči s dodatnim ratnim neuspjesima, Putin će se morati nositi sa sve glasnijim kritikama. Obje situacije mogle bi ga potaknuti da otkaže izbore, uvede elemente vojne diktature i očisti elite u pokušaju da ojača sigurnost svoje pozicije. To bi moglo potaknuti ruske elite da izazovu režim. Kremlj je možda uvjeren da će Putin uvjerljivo pobijediti na još jednim izborima i trenutno je to najvjerojatniji ishod. Ali rat je učinio Putina ranjivijim nego što većina ljudi u Rusiji misli.
Pripreme za novu mobilizaciju?
Lako je vidjeti kako bi Rusija mogla završiti eskalirajući vojne operacije u Ukrajini. Kijev priprema protuofenzivu punog opsega ovoga proljeća, koja će ciljati na ruske položaje širom bojišta. Ukrajina također izvodi diverzantske napade i napade bespilotnim letjelicama na ruske vojne objekte, a mogla bi odlučiti početi granatirati ruska pogranična područja. Jedan od najpopularnijih ruskih proratnih vojnih blogera ubijen je 2. travnja u eksploziji u Sankt Peterburgu, što pokazuje da nitko nije siguran. Bilo koji od ovih napada mogao bi potaknuti Moskvu da poveća svoja ulaganja u rat, kako ne bi izgubila više teritorija i dodatno se osramotila.
U teoriji, Rusija bi mogla eskalirati sukob bez utjecaja na živote svojih građana. Moskva bi, primjerice, mogla intenzivirati udare na kritičnu ukrajinsku infrastrukturu ili pokušati ubiti članove ukrajinskog vodstva. Ali ako su njezini gubici dovoljno ozbiljni, Rusija će vjerojatno biti prisiljena učiniti ono što je učinila nakon što je Ukrajina razbila ruske trupe na području Harkiva: objaviti novu mobilizaciju i unovačiti stotine tisuća ljudi za borbu. Izgleda da se Rusija već priprema za takvu mogućnost. U više od 40 regija službenici ureda za regrutaciju šalju pozive "radi provjere podataka" muškarcima koji ispunjavaju uvjete za mobilizaciju.
Siloviki traže gušenje preostalih sloboda
Posljednja mobilizacija, provedena u rujnu i listopadu, izazvala je veliku tjeskobu među stanovništvom i natjerala više od 300.000 mladih u bijeg iz zemlje. I sljedeća bi mobilizacija vjerojatno imala sličan učinak. Ove društvene turbulencije mogu uvelike preoblikovati domaću politiku daljnjim jačanjem ruskih silovika - pripadnika sigurnosnih službi. Oni već dugo traže da Kremlj eliminira preostale slobode Rusije, koje smatraju riskantnim demokratskim popustljivostima. Silovici su se zalagali za otkazivanje prošlogodišnjih regionalnih izbora i inzistirali da Kremlj uvede izvanredno stanje i zatvori ruske granice.
Njihovi zahtjevi uglavnom nisu uvaženi: izbori su održani, uvođenje izvanrednog stanja bilo je samo djelomično, a granice su ostale otvorene. Ali ako se Rusija suoči s vojnim neuspjesima i, slijedom toga, društvenim nemirima, pozicija silovika mogal bi ojačati. Putin bi tada mogao shvatiti da ima manje kontrole nad kreiranjem politike jer bi sigurnosni dužnosnici mogli početi odbijati provoditi njegove naredbe.
Raste bijes među 'ljutim domoljubima'
Vojni neuspjesi također bi mogli potaknuti bijes među ruskim "ljutim domoljubima": izraz koji politički savjetnici Kremlja koriste za opisivanje istaknutih, proratnih blogera koji javno kritiziraju i osuđuju učinke ruske vojske. Neki su čak kritizirali samog Putina i zaprijetili da ga neće podržati na izborima 2024. godine. Oni bi mogli ruski informacijski prostor ispuniti uvredama na račun vojske, baš kao što to čine tisuće običnih Rusa koji pokušavaju pobjeći iz zemlje. Takva strašna situacija mogla bi natjerati Kremlj da prione vojnoj diktaturi, s više masovne represije, dok bi se država potpuno fokusirala na rat, što bi dodatno pogoršalo podjele među onima koji su za eskalaciju sukoba i onih koji to ne žele.
U najgorem scenariju za Putina, elite bi mogle početi dizati paniku oko njegove vladavine, a najmoćnije osobe u zemlji mogle bi početi prema van promicati političke programe različite od njegovih. Recimo, vođa plaćeničke Wagner grupe, Jevgenij Prigožin, već se distancira od Putina iznoseći optužbe da Putinovi dužnosnici čine teške pogreške. Ova unutarnja kritika ne bi koštala Putina izbora; Kremlju nije teško suzbiti ili eliminirati opoziciju, ali nestabilnost bi mogla izložiti Putina izazovima od strane bližih mu predstavnika njegova režima.
Popis mogućih Putinovih nasljednika
Ponovna eskalacija bi, dakle, mogla pokrenuti dva sukobljena trenda. S jedne strane, to bi moglo izazvati paniku kod ruskih elita, navodeći ih da se bore međusobno, pa čak i protiv Kremlja. S druge strane, to bi moglo natjerati silovike da uspiju u ušutkivanju građana i gušenju nezadovoljstva. U svakom slučaju, u Rusiji bi moglo biti još uhićenja, zapljene imovine i čistki, a Putin bi pritom mogao izgubiti dio svoje moći.
I zapadni promatrači i ruske elite vole špekulirati o tome tko bi mogao voditi Rusiju nakon Putina, a analitičari u oba tabora sastavili su uži izbor mogućih kandidata. Pomno su pratili Putinove javne istupe, osobito kada je nekoga hvalio ili kritizirao. Primijetili su, primjerice, njegovu nedavnu pohvalu ministru poljoprivrede Dmitriju Patruševu i njegove kritike potpredsjedniku vlade Denisu Manturovu. Paze i na ponašanje raznih kandidata. Na primjer, zapaljivu retoriku zamjenika predsjednika Vijeća sigurnosti Dmitrija Medvedeva mnogi ruski stručnjaci vide kao znak da Medvedev vjeruje da ga je Putin izabrao za sljedećeg predsjednika Rusije. Isto vrijedi i za Nikolaja Patruševa, tajnika Vijeća sigurnosti (i oca spomenutog ministra Dmitrija Patruševa).
Ali ta nagađanja nemaju smisla. Do danas Putinovi planovi ostaje tabu čak i unutar kruga njegovih najbližih suradnika, a kamoli među drugim visokim dužnosnicima. Nitko doista ne zna hoće li se Putin uopće kandidirati za ponovni izbor. To je elitama stvorilo još jedan problem. Ne samo da njihov ostarjeli predsjednik vodi Rusiju prema mogućem vojnom porazu; on im također otežava planiranje budućnosti Rusije, a ta dva problema su uskko povezana. Ako se vojna situacija pogorša, smanjuje se vjerojatnost da će Putin odstupiti s vlasti u dogledno vrijeme, što onda povećava i unutarnje napetosti u zemlji.
Neće izgubiti vlast, ali ni dobiti 77 posto
Rusi su svjesni da bi Putin još dugo mogao ostati na vlasti. Kada pripadnici elite nekoga opisuju kao potencijalnog Putinovog nasljednika, zapravo često tu osobu dovode u nevolju. (Putin ne gleda blagonaklono na ljude koji žele njegovo mjesto.) Ipak, ako se sukob oduži i Moskva nastavi nizati neuspjehe, moguće je zamisliti da bi ruske elite mogle početi ozbiljno razmišljati o tome da same izaberu nasljednika. Što duže Putin ostane na vlasti, to će mu biti teže kontrolirati proces nasljeđivanja, a ako ga rat još više omete, najbogatiji i najmoćniji Rusi imat će priliku da se sami organiziraju. Naročito ako Putin postane neodlučan.
Sve to ne znači da će ruske elite pokušati izvesti nekakav državni udar u bliskoj budućnosti. Zasad, Putin suvereno vlada, ali rat mijenja Rusiju, a Putinova spremnost da uloži još više resursa kako bi izbjegao poraz dovela ga je na riskantan put, vežući njegovu sudbinu za ishod nepredvidivog sukoba. Možda nije vjerojatno da će Putin izgubiti vlast, ali povijesno velika reizborna pobjeda nikako mu nije zajamčena.
