"Problem je toliko opsežan da ga je nemoguće izmjeriti", kaže Benjamin Bongardt iz Njemačkog saveza za zaštitu okoliša (NABU). Trenutno je problem plastičnih vrećica najprisutniji u rastućim ekonomskim silama, poput Indije, Brazila ili Kine, gdje ogromne mase građana tek ulaze u svijet konzuma popraćen prekomjernom potrošnjom plastike, piše Deutsche Welle.
U usporedbi s tim zemljama, problem u Europi je relativno malen, no važan je pozitivan odgojni učinak, kaže Benjamin Bongardt iz NABU-a. "Europska unija sama, naravno, ne može riješiti globalni problem sa zagađenjem, ali može poslužiti kao pozitivan primjer i pokazati da se može i bez opasnog plastičnog otpada", zaključuje Bongardt.
Već godinama znanstvenici pokušavaju na temelju pronađenih uginulih morskih životinja odgonetnuti prave razmjere katastrofe. U želucima mnogih životinja pronalaze se mikroskopski djelići plastike koji se u vodi doduše raspadaju, ali ne u potpunosti i razgrađuju. Naime, mnoge vrste plastike se u prirodi razgrade tek nakon 450 godina. I dok je otpad na kopnu još jednim dijelom i vidljiv pa se protiv njega može boriti, u moru ovaj problem nestaje iz vidokruga.
Najveća količina otpada u more dolazi s kopna, a najveći problem pritom čine one najtanje i najlakše vrećice koje i vjetar odnosi do mora. U Europskoj uniji se godišnje upotrijebi 100 milijardi ovakvih vrećica, a više od osam milijardi završi u običnom otpadu ili u okolišu. Zato je Europska komisija predložila mjere kojima bi se zemlje članice obvezale na smanjenje proizvodnje plastičnih vrećica. No, potpunu zabranu plastičnih vrećica će biti teško provesti u djelo. Pogotovo zemlje s jakom plastičnom industrijom, poput Njemačke ili Francuske, mogle bi se usprotiviti potpunoj zabrani.
Jedno od rješenja bi bilo i postupno podizanje poreza na plastične vrećice, čime bi se smanjila potrošnja.