Helmut Heinrich Schmidt rođen je u Hamburgu mjesec dana poslije završetka Prvog svjetskog rata. Vodio je zapadnu, demokratsku polovinu Njemačke, dok ju je potresao terorizam RAF-a i usred Hladnog rata.
Schmidtova politička ostavština - euro
Među njegovim trajnim političkim ostavštinama je euro, koji je uveden 1999. godine, ali su temelj položili Schmidt i francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaing kad su dvadeset godina prije osnovali Europsku monetarnu uniju.
Schmidt je bio unovačen u njemačku vojsku u Drugom svjetskom ratu i služio je u tenkovskoj diviziji na istočnom frontu. Socijaldemokrat je postao u britanskom zarobljeničkom logoru. Kasnije je studirao ekonomiju i cijeli život proveo u politici.
Oženio je svoju ljubav iz djetinjstva Hannelore još 1942. godine. U braku su bili do njezine smrti 2010.
Političar bez dlake na jeziku
Političar bez dlake na jeziku prvi je put zapažen kao ministar unutarnjih poslova grada-pokrajine Hamburga kad je zbog velikih poplava u pomoć pozvao vojsku. Tom je odlukom vjerojatno spasio nekoliko stotina života svojih sugrađana, ali je tehnički prekršio ustav. Kad su ga kritizirali, odgovorio je: "Tih dana nisam gledao gdje mi je ustav".
Njegov izravan i pragmatičan pristup doveo je ga je i do uspona i na saveznu i na svjetsku scenu, ali kasnije i uzrokovao ideološke sukobe s kolegama iz vladajuće koalicije.
Kada je kancelar Willy Brandt 1972. morao podnijeti ostavku zbog špijunskog skandala, njegov iskusni ministar financija Schmidt preuzeo je kancelarsku dužnost.
"Karakter se dokazuje u vremenima krize"
U prvom je mandatu stekao ugled odlučnog državnika, posebno u vanjskoj i financijskoj politici, bio je suosnivač skupine G7 i znao govoriti da se "karakter dokazuje u vremenima krize".
Krajem 1977., kad se zemlja našla na udaru terorista Frakcije Crvenih brigada (RAF), Schmidtov karakter bio je na kušnji do krajnjih granica. Odbio je zahtjeve RAF-a da oslobodi zatočene teroriste iz zatvora u zamjenu za život otetog predsjednika njemačke uduge poslodavaca Hanns-Martina Schleyera. Schleyer je zbog toga ubijen.
U gotovo isto vrijeme otet je zrakoplov Lufthanse s 86 putnika i članova posade. Schmidt se obratio javnosti i rekao da će država odgovoriti "nužnom čvrstoćom". Naredio je specijalcima da upadnu u zrakoplov na pisti i taj put imao više sreće. Specijalci su oslobodili sve putnike.
Neočekivani kraj kancelarske karijere
Njegova politika prihvaćanja nuklearne enegrije, jačanja vojske i NATO-a te favoriziranja poduzetništva dovela ga je u sukob s ljevičarima u vlastitom političkom bloku, što je zapravo bio početak njegova kraja. Godine 1982., u svom trećem kancelarskom mandatu, izgubio je parlamentarnu većinu prelaskom liberala na stranu CDU-a i šest mjeseci poslije toga, nakon što mu je Bundestag izglasao nepovjerenje, na mjestu predsjednika vlade zamijenio ga je Helmut Kohl.
Očinska figura njemačkog lijevog centra
Izvan kancelarskog ureda, Schmidt je kao ugledni državnik i dalje zdušno zagovarao euro, bio vanjski urednik tjednika Die Zeita i postao svojevrsna očinska figura lijevog centra.
Napisao je više od 30 knjiga o vanjskoj i unutarnjoj politici, često se koristeći urođenom duhovitošću za podbadanje modernih političkih ega. Kao sposoban glazbenik, snimio je klavirske koncerte Mozarta i Bacha.
Glazbenik i strastveni pušač
Čak i svojim devedestim godinama redovito je gostovao u političkim emisijama. I, nevjerojatno za čovjeka s pacemakerom, nije se odvajao od cigarete. Pušio je u javnosti, na televiziji, u restoranima, svagdje gdje je to zabranjeno, a policija je jednostavno odbijala goniti bivšeg kancelara.
Rekao je da su za nevjerojatnu političku karijeru kakva je bila njegova potrebne samo dvije stvari - volja i cigarete.
