Dana 26. srpnja 1963. u ranu zoru, točnije u 5 sati i 17 minuta, stanovnike Skopja probudila je snažna tutnjava. Bio je to potres jačine 6,1 po Richteru koji je svojim razornim posljedicama šokirao, ali ubrzo i solidarizirao cijelu Jugoslaviju, Europu i svijet.
U svega dvadesetak sekundi, koliko je trajao, potres je Skopje doslovno sravnio sa zemljom. Porušeno je ili oštećeno oko 80% grada, uključujući stambene zgrade, željezničku stanicu, poštu, banke, kazališta, hotel i brojne druge objekte. Blizu 200 tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Šteta je procijenjena na blizu 800 milijuna dolara. Uz ogromnu materijalnu štetu najveća tragedija bile su ipak ljudske žrtve. Prema procjenama, poginulo je nešto više od tisuću ljudi, 300 tisuća je povrijeđeno od čega je njih oko tisuću ostalo doživotnim invalidima.
Iako su vijesti o posljedicama potresa šokirale cijelu Makedoniju i Jugoslaviju, reakcija s ciljem zbrinjavanja ljudi koji su postali beskućnici, kao i obnova porušenog grada krenuli su doslovno istoga dana. Najprije su građani Skopja udomljeni po cijeloj Jugoslaviji, a brojne jugoslavenske firme došle su pomoći u uklanjanju ruševina. Zatim su se uključile organizacije i pojedinci iz više od 80 država iz cijeloga svijeta.
Pomoć stigla sa svih strana svijeta
Treba reći da su unatoč Hladnom ratu i svijetu podijeljenom između dva vojna i politička bloka, Skopju u pomoć došli radnici i stručnjaci iz kapitalističkih i komunističkih zemalja, uključujući one iz Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza. Tome je svakako uvelike pridonijela činjenica da su Jugoslaviju i njezinog predsjednika Josipa Broza Tita u tom trenutku cijenili i na Istoku i na Zapadu. Madridska, Bečka, Londonska, Alžirska, Moskovska, Varšavska ili New Delhija samo su neke od ulica nazvanih po gradovima koji su Skopju poslali pomoć kada je to bilo najpotrebnije.
U sljedećih godinu dana izgrađeno je oko 15 tisuća montažnih stanova u koje je smješteno više od 70 tisuća ljudi. Uskoro su Ujedinjeni narodi pokrenuli natječaj za projekt obnove Skopja na kojem je prvu nagradu odnio ugledni japanski arhitekt Kenzo Tange, koji se između ostalog dokazao planovima za obnovu japanskih gradova porušenih tijekom Drugog svjetskog rata, uključujući i samu Hirošimu.
Zanimljivo, u povijesti Skopja ovaj potres bio je treći s katastrofalnim posljedicama. Prvi je 518. godine zadesio tadašnji rimski grad Skupi, koji je sravnjen sa zemljom, pa su preživjeli stanovnici nedaleko od njega počeli graditi novo naselje. To naselje, tada već znano pod imenom Skopje novi je potres razorio 1555. godine. Kao jedan od podsjetnika na ovaj treći potres kazaljke velikog sata na gotovo porušenoj željezničkoj stanici i dalje pokazuju isto vrijeme, 5 sati i 17 minuta, odnosno točno vrijeme kada se tog 26. srpnja 1963. Skopje, s razornim posljedicama, zatreslo vjerujemo posljednji put.
Sve nastavke serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
