Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan na udaru je kritika zbog široko rasprostranjenog programa amnestija, odnosno oprosta prilikom nepoštovanja propisa iz 2018., u sklopu kojeg su milijunima zgrada diljem Turske oproštene konstrukcijske mane i loše građevinske prakse, a koje su izašle na vidjelo u prošlotjednom potresu, piše Financial Times.
Njegova je vlada u roku od godinu i pol odobrila 7,4 milijuna takvih zahtjeva, čime su legalizirane zgrade prilikom čije je konstrukcije prekršen niz osnovnih pravila licenciranja, projektiranja i sigurnosti.
Plan amnestija zamišljen kao mjera za osvajanje glasova
Planom amnestije je preko naknada za registraciju zgrada prikupljeno oko 24 milijarde turskih lira, što je u ono vrijeme bilo oko 4,2 milijarde u dolarskoj protuvrijednosti.
Stručnjaci za urbano planiranje rekli su da je plan amnestija, zamišljen kao mjera za osvajanje glasova, proguran prije predsjedničkih izbora 2018. na kojima je Erdoğan pobijedio, bio daleko šireg opsega od mnogih prethodnih amnestija u Turskoj, te da je prkosio upozorenjima da bi to moglo ozbiljno ugroziti otpornost zgrada na potrese.
Duygu Cihanger Ribeiro, profesorica na Bliskoistočnom tehničkom sveučilištu u Ankari i članica odbora Turske komore urbanista, rekla je da se veliki opseg amnestija odnosio na gotovo sve što se može ilegalno izgraditi.
Nakon razornog potresa prošloga ponedjeljka, Kemal Kılıçdaroğlu, čelnik oporbene stranke CHP, rekao je da je vlada amnestijom pretvorila "kuće u grobove" i povrh toga "uzela novac za to".
Prva koja je uključivala ilegalne jedinice
Turska komora urbanista kazala je da "takve amnestije formaliziraju nezakonito izgrađena zdanja, čime se na najjednostavniji način poništavaju svi procesi planiranja". Shema iz 2018. legalizirala je zgrade i strukture niske kvalitete i nema sumnje da potresom pogođena regija danas pati zbog ovog nemara.
Amnestija iz 2018. bila je prva takva koja je uključivala ilegalne jedinice izgrađene u procesu obnove koja je uslijedila nakon posljednjeg velikog smrtonosnog potresa u Turskoj, u Izmitu 1999. godine.
Gökçe je rekao da je teško utvrditi koliko je zgrada koje su sada srušene imalo koristi od amnestije. "Neke od uništenih zgrada jesu, ali ne može se reći da je to bio jedini razlog zašto su se sve srušile", rekao je.
