Socijalna služba je Roba i njegovu suprugu upozorila kako je dječak kojeg su poželjeli usvojiti pomalo težak, ali ono što su doživljavali nisu ni u snu mogli očekivati. Dijete je bilo izrazito nasilno.
'Bio je jako nasilan prema mojoj supruzi, tukao ju je i udarao. Bilo je tu i emocionalnog zlostavljanja, i to od petogodišnjeg djeteta. Moja žena sada pokazuje simptome osobe koja je pretrpjela obiteljsko nasilje', ispričao je Rob.
Supružnici su prije usvajanja dječaka imali svoje dvoje djece, no željeli su usvajanjem proširiti obitelj.
Situacija je bila preteška za izdržati
Cijela situacija nije negativno utjecala samo na majku, već i na Roba, koji je naposlijetku obolio od teškog oblika depresije te gotovo izgubio posao. Takvu situaciju više nisu mogli izdržati te su vratili dječaka na skrb institucija.
Rob priznaje da je to najteža stvar koju je u životu morao učiniti.
'Nama se to činilo kao neuspjeh. Kao da smo iznevjerili to dijete. I kako to možete napraviti vlastitom sinu kojeg doista volite? Od toga vam se mora slomiti srce', rekao je.
Obiteljima je potrebna psihoterapija, koja je često preskupa
Julie Selwyn, profesorica na odjelu socijalnog rada pri Sveučilištu Bristol, napisala je izvještaj o problemima obitelji s posvojenm djecom. Rekla je da mnogima treba dugotrajnija profesionalna terapija.
'To bi trebalo biti nešto uobičajeno, a često je jako skupo', objasnila je te dodala da su češći problemi sa starijom djecom.
'Radi se o tome da se ne zna uvijek žele li ta djeca usvojenje, ovisi i o tome koliko dugo nisu imali nikakvu stabilnost u životu. Često otkriju da odrasli nisu toliko brižni i da ne zadovoljavaju njihove potrebe pa im je teško vjerovati novim roditeljima', objasnila je Selwyn.
Svoje iskustvo ispričala je i Liz koja je posvojila dvije sestre. Starija je imala devet godina te se nikad s time nije pomirila.
Bijes djeteta zbog traumatičnih iskustava u prošlosti
'Njezina ljutnja bila je van svake pameti. Izgubila sam posao zbog stresa i na neki način osjećala sam ogorčenost, ali ne prema kćeri nego prema sustavu', rekla je Liz, čija je priča jedan od primjera kako zbog nemogućnosti financiranja savjetovanja i terapija koje su skupe pati cijela jedna obitelj.
Starija kćer sada ima 18 godina te priznaje kako se s Liz sukobljavala zato jer nije mogla zaboraviti ono što je prošla s biološkom obitelji.
'Sve bi bilo bolje da smo dobili pomoć'
O Robovom sinu s početka priče sada brinu dva socijalna radnika, a troškove pokriva lokalna zajednica. Njegov nesuđeni otac žali jer smatra kako su stvari mogle biti puno bolje da su ranije dobili pomoć.
'Tako smo se nadali da mu možemo pružiti puno, a najgore od svega je što smo dali apsolutno sve što smo mogli, ali ljudi od kojih smo očekivali podršku - jednostavno ih nije bilo', zaključio je.
