Na Nacionalnom akcijskom planu za integracije se radilo tri godine, u njegovu stvaranju sudjelovalo je 300 predstavnika njemačkih država, gradova te 75 migrantskih organizacija, a usvojen je na velikom summitu kojem je predsjedavala Annette Widmann-Mauz, njemačka povjerenica za integraciju. Upravo je migrantska kriza, uz ovu pandemijsku, bila najvećim izazovom kancelarke Angele Merkel.
Njemačka je politika shvatila da samo osiguranje radnog mjesta više nije dovoljno kako bi se migrante uspješno integriralo u njemačko društvo. Program integriranja mora biti puno detaljniji i temeljitiji. Tako se novi plan sastoji od pet faza podijeljenih u 100 točaka s osnovnom premisom – integracija mora početi još prije dolaska u Njemačku, piše Večernji list.
U prvoj fazi koja počinje još u matičnim zemljama traži se one koji su voljni obrazovati se i raditi kako bi se privukla deficitarna, ali i kvalificirana radna snaga.
Druga bi faza uključivala mjere početne integracije kao što su učenje jezika, savjeti za početak svakodnevnog života, priznanje ranije stečenih kvalifikacija.
Treća bi faza bila posvećena uključivanju i sudjelovanju u njemačkom društvu, a pritom se misli i na integraciju na tržište rada, ali i građanski angažman, gdje je očito kako se od novih useljenika u Njemačku očekuje da sudjeluju u općem društvenom životu, a ne samo u životu zajednice svojih sunarodnjaka iz zemlje iz koje potječu.
Četvrta faza bavi se temeljima za rast društva, što znači omogućavanje useljenicima da ravnopravno sudjeluju i imaju koristi od zdravstva, kulture, medija i sporta, dakle potiče se raznolikost u ovim sferama.
U petoj fazi cilj je učvršćivanje pripadnosti i
solidarnosti sa svojim novim susjedima i njihovim društvom kojega
useljenici postaju dio. Tu se podrazumijeva povećanje stupnja
naturalizacije, građanskog obrazovanja i sudjelovanja u njemu,
jednake prilike na tržištu rada i kada se radi o poduzetništvu i
o javnom sektoru.