San Diego možda nije najočitije mjesto za susret američkog predsjednika s dvojicom najvjernijih saveznika - s premijerom Ujedinjenog Kraljevstva Rishijem Sunakom i njegovim australskim kolegom Anthonyjem Albaneseom - međutim, iza tog izbora krije se dobar razlog, piše Mark Almond, direktor Instituta za istraživanje kriza u Oxfordu za Daily Mail:
Kalifornijski grad na obali Tihog oceana ugošćuje pomorsku bazu Point Loma, matičnu luku 11. eskadrile podmornica američke mornarice, koja se sastoji od četiri podmornice 'lovci-ubojice' klase Los Angeles.
Simbolika ovog sastanka neće promaknuti Kinezima, jer je dogovor o podmornicama, koji bi čelnici trebali finalizirati, osmišljen kako bi se pojačala vojna prisutnost Zapada u istočnom Pacifiku u vrijeme kada Peking sve glasnije zvecka oružjem nad Tajvanom, kaže Almond.
Napetosti između Kine i SAD-a veće su nego ikad u posljednjih nekoliko desetljeća. Uzajamnu sumnjičavost utjelovila je prošlomjesečna odluka SAD-a da obori kineski špijunski balon koji je putovao kroz američki zračni prostor. Iako je Kina demantirala da je balon korišten za špijunažu, Pentagon sumnja da je to bila posljednja u nizu kineskih misija na velikim visinama za ispitivanje američke obrane.
Zapaljiva retorika
Retorika postaje sve zapaljivija. Prošloga tjedna, kineski predsjednik Xi Jinping - koji je stekao moć u razmjerima koji u Kini nisu viđeni od dana predsjednika Maoa - održao je ratoborni govor na godišnjem zakonodavnom sastanku zemlje.
Upozoravajući na sve veće izazove koji dolaze, Xi je pozvao privatne tvrtke da se 'bore' uz Komunističku partiju Kine (KPK). "Samo kad svi ljudi misle na jednom mjestu, marljivo rade na jednom mjestu…možemo nastaviti dobivati nove bitke", izjavio je.
Zapaljiv ton na sastanku je pratio premijer u odlasku Li Keqiang, koji je naglasio potrebu za 'jačanjem obuke u pripremama za rat'.
Nisu to šuplje riječi. U zapanjujućem razvoju događaja, Kina je upravo objavila da će povećati svoju potrošnju na obranu za 7,2 posto, podižući svoj godišnji proračun na 185 milijardi funti. To bi podiglo potrošnju na njezine oružane snage na oko 5 posto BDP-a, u odnosu na prijašnjih 1,7 posto.
Vojno pariranje SAD-u u sljedeće četiri godine
U biti, kinesko gospodarstvo se postavlja na ratnu osnovu, kaže Almond. Kao što je glasnogovornik Kineskog nacionalnog kongresa rekao: "Povećanje proračuna za obranu nije potrebno samo za suočavanje sa složenim sigurnosnim izazovima, već i za ispunjavanje odgovornosti velike sile."
Kina u sljedeće četiri godine namjerava vojno parirati SAD-u, te u tu svrhu razvija novo nuklearno oružje, hipersonične projektile i protusatelitske lasere. Nove pekinške borbene bespilotne letjelice 'Sharp Sword' još su jedan smrtonosni dodatak, s dometom od 2500 milja i sposobnošću nošenja dvije tone precizno navođenih projektila.
Kineska mornarica također prolazi kroz širenje, potpomognuto stvaranjem mreže novih lučkih objekata diljem Indijskog oceana, kao i baze u Djiboutiju u istočnoj Africi, strateški smještenoj na prilazu Sueskom kanalu.
Dok je Kina gradila zastrašujući arsenal, navodi Almond, Amerika, Britanija i saveznici iz NATO-a dopustili su da im se zalihe oružja smanjuju, djelomično zbog pogrešnog tumačenja globalne politike.
Padom Berlinskog zida započela je nova era stabilnosti na Zapadu. Priča o modernoj Kini i njezinim teritorijalnim ambicijama tada je tek počinjala.
Testiranje odlučnosti zapada na Ukrajini
Postojanje neovisnog Tajvana bila je rana za KPK duže nego što je Ukrajina bila za Kremlj. Repatrijacija otoka u Kinu glavni je vanjskopolitički cilj Pekinga, ali ga stavlja u potencijalni konflikt s SAD-om koji će braniti Tajvan u slučaju invazije. Jedini učinkovit odgovor Zapada na kinesko energično naoružanje je učiniti isto i usvojiti stav stalne budnosti.
Vlada Rishi Sunaka započinje sa sporazumom o podmornicama s SAD-om i Australijom, a prošloga tjedna najavljeno je izdavanje dodatnih 5 milijardi funti za obranu. Neki komentatori pokušavaju umiriti situaciju govoreći da su strahovi od kineske agresije pretjerani, s obzirom na to da njezino gospodarstvo usporava. Ali, kaže Almond, to je pusta želja. Kineski rast je, za početak, samo opao sa zadivljujuće pretpandemijske stope od 9 posto na 5 posto, ali i ta je brojka nedostižna većini zapadnih zemalja.
Štoviše, veliko povećanje potrošnje za obranu od strane predsjednika Xija zapalit će cilindre šireg kineskog gospodarstva, osobito zato što se velik dio vojne proizvodnje odvija kod kuće, a ne u inozemstvu. Xi vjeruje da je naučio iz iskustva ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini, gdje je ruska ovisnost o stranoj tehnologiji učinila režim ranjivim na zapadne sankcije i nestašice opskrbe.
Drugi se komentatori zavaravaju da će neuspješna priroda Putinove invazije - za koju je Rusija platila ogromnu cijenu u novcu i ljudskim životima - natjerati natjerati Kinu da dobro promisli prije nego što odluči krenuti u rat. Ali, smatra Almond, ne mora biti tako.
Gledajući iskustvo Ukrajine, predsjednik Xi mogao bi pomisliti da se Putin predugo kolebao prije nego što je započeo svoj napad i time omogućio Britaniji i SAD-u da požure s protutenkovskim i protuzračnim projektilima. Xi bi također mogao pomisliti da Ukrajinu može upotrijebiti kako bi testirao odlučnost Zapada. Mogao bi isporučiti oružje Rusiji i obećati da će stati uz Putina u slučaju da NATO napadne ruski teritorij.
Borba pod svaku cijenu
Takav stav ima i druge prednosti. Zadužio bi Rusiju prema Pekingu (dug će biti otplaćen jeftinom ruskom energijom i mineralima) te ojačao položaj Kine kao globalne supersile i dodatno iscrpio vojne zalihe Zapada.
Međutim, Xijevi planovi o Tajvanu nadilaze sentimentalnost i domoljublje: postoji i snažan ekonomski imperativ.
Tajvan je globalni pionir u računalstvu, središte visokotehnoloških industrija i proizvodi 90 posto svjetskih naprednih mikročipova. Kineska sve veća privrženost ekonomskom imperijalizmu — što se odražava u njezinoj kontroli velikih dijelova afričkog rudarstva, industrije, trgovine i poljoprivrede — također čini Tajvan primamljivom metom.
Američka vojna obavještajna služba smatra da će prijetnja kineske intervencije u Tajvanu postati kritična 'u sljedećih šest godina', što je tvrdnja podcrtana bombastičnom izjavom kineskog ministra obrane Wei Fenghea prošlog ljeta: "Kina će definitivno ostvariti svoje ponovno ujedinjenje. Ako netko pokuša stati na put, nećemo oklijevati boriti se. Borit ćemo se pod svaku cijenu."
To nije bilo prazno upozorenje, smatra Almond. Kina možda misli da se bliži idealan trenutak za napad na Tajvan, s obzirom na to da je Zapad oslabljen utjecajem svoje logističke i vojne potpore Ukrajini.
Pomorska bitka
U međuvremenu, američki predsjednik Joe Biden, krhak, neartikuliran i star 80 godina, nije najinspirativniji kandidat kada je u pitanju poticanje savezničke koalicije da se bori za slobodu. U svakom napadu na Tajvan presudna će biti pomorska moć - zbog čega je Peking stavio naglasak na širenje svojih pomorskih snaga.
Kineska mornarica morat će pratiti nosače trupa preko 100 milja mora, što znači izbacivanje svih raketnih sustava i obalnih baterija, kao i tajvanskih zračnih snaga, kako bi se iskrcavanje moglo izvesti sigurno. Kina bi mogla postaviti blokadu otoka prije invazije kako bi spriječila saveznike da dopreme opremu i pojačanja na Tajvan.
Iako bi svaka borba oko Tajvana bila zastrašujuća, SAD, Britanija i ostali saveznici ne mogu odustati od borbe, navodi Almond. To bi Kinu učinilo svjetskom dominantnom silom, što bi bilo katastrofalno za slobode i prosperitet Zapada.
Moramo biti spremni, nastavlja Almond, a to znači ulaganje više novca u naše proračune za nacionalnu obranu, obnovu naše vojske nakon godina zanemarivanja i suočavanje s našim globalnim dužnostima. Dodaje da je novi i opasniji hladni rat u tijeku te da bi se plamen iz istočne Azije mogao uskoro proširiti prema Zapadu.
Ako se Xi Jinping odluči kockati s osvajanjem Tajvana, Putinov rat u Ukrajini izgledat će kao sporedna stvar, zaključuje Almond.
