Sjevernokorejski program nuklearnog oružja politički je događaj koji je 2022. pao u sjenu iako je tijekom te godine zabilježeno gotovo 100 testiranja projektila, što je za ovu zemlju rekord. Nekoliko testiranja uključivalo je oružje izvanrednog dometa i moći.
U studenom je tako sjevernokorejski režim lansirao Hwasong-17, interkontinentalni balistički projektil koji može nositi više bojevih glava i dosegnuti SAD. Mjesec dana kasnije, sjevernokorejski vođa Kim Jong Un osobno je nadgledao testiranje snažnog raketnog motora na kruto gorivo - ključne nove sposobnosti za Sjevernu Koreju jer se rakete na kruto gorivo mogu ispaliti brže od onih na tekuće gorivo i teže ih je otkriti pa samim time i preduhitriti.
Usprkos ovom razvoju događaja, Sjeverna Koreja nije bila u fokusu SAD-a posljednjih godina, piše Foreign Affairs. Međunarodna nastojanja da se nuklearni program Sjeverne Koreje uspori ili zaustavi su zastala, iako zemlja od 2006. predstavlja sve veću prijetnju još od 2006. kada je prvi put testirala atomsku bombu.
Opasan izostanak pažnje
Posljednji pokušaj SAD-a da okonča program nuklearnog oružja propao je tijekom sastanka Kim Jong-una i Donalda Trumpa 2019. u Hanoju, a Bidenova administracija nije ponudila nove ideje kako to postići. Dijelom je to zato što su SAD i saveznici bili zaokupljeni drugim gorućim problemima poput rata u Ukrajini. Osim toga, Zapad je u određenoj mjeri navikao na prijetnje Sjeverne Koreje.
Ovakav izostanak pažnje je opasan. Osim sve većeg broja testiranja, postoje i druge brojne indikacije da Pjongjang ubrzano radi na razvoju oružja za masovno uništenje. Događaji u posljednjih nekoliko mjeseci posebno ukazuju na to da sjevernokorejski nuklearni program ulazi u novu i opasniju fazu. Rizik, da bi pogrešna procjena Pjongjanga mogla dovesti do sukoba, raste, osobito s obzirom da nedostatak komunikacije s Washingtonom.
Svi ovi događaji ukazuju na hitnu potrebu da SAD i saveznici pojačaju odvraćanje sjevernokorejskog režima.
Naoružani i opasni
Sjevernokorejska potraga za projektilima na čvrsto gorivo zapanjujuć je pokazatelj njezinih trenutačnih ciljeva. Sva tri ICBM-a koja je Sjeverna Koreja dosad testirala - Hwasong-14, Hwasong-15 i Hwasong-17 - koriste tekuće gorivo. To je u skladu s petogodišnjim planom koji je režim postavio u siječnju 2021. na Osmom stranačkom kongresu, gdje je najavljeno i skoro predstavljanje ICBM-a na čvrsto gorivo koje bi se mogle lansirati i s mora i s kopna.
Pjongjang, čini se, brzo napreduje prema tom cilju. Niz novih balističkih projektila kratkog dometa, koje je testirao posljednjih godina, već koristi kruto gorivo. Sada se može predvidjeti da će Sjeverna Koreja provesti više testova motora na kruta goriva na većim projektilima.
To uključuje vjerojatna ispitivanja balističkog projektila Pukguksong koji se lansira s podmornice ili novog ICBM-a na čvrsto pogonsko gorivo. Kimova sestra Kim Yo Jong nedavno je upozorila da bi potonji mogao biti testiran na putanji punog dometa prema SAD-u, a ne na putanji u Japansko more, koje je bilo odredište prethodnih testova ICBM-a.
Testiranje blizu kineske granice
Sjeverna Koreja bi u nadolazećim mjesecima također mogla predstaviti tehnologiju višestrukih neovisno ciljanih vozila za povratne rakete (MIRV), koja će njezinim projektilima omogućiti da provociraju američku proturaketnu obranu.
Nedavno testirani Hwasong-17 dizajniran je za nošenje više bojevih glava i teoetski bi u isto vrijeme mogao pogoditi Manhattan i Washington.
Kao da projektilni testovi nisu dovoljno alarmantni, postoje mnoge naznake da će Pjongjang uskoro izvesti svoj sedmi nuklearni test koji bi režim mogao iskoristiti za prikazivanje kompaktnije taktičke nuklearne bojeve glave za upotrebu na bojnom polju - oružje koje bi povećalo prijetnju koju Sjeverna Koreja predstavlja za Japan i Južnu Koreju, kao i za američke snage stacionirane u obje zemlje.
Satelitski snimci jasno pokazuju, primjerice, da je mjesto za testiranje Punggye-ri, smješteno u planinskom terenu sjeverno od Pjongjanga i blizu granice s Kinom, spremno za detonaciju u bilo kojem trenutku. Testiranje taktičke nuklearne bojeve glave također bi bilo u skladu s Kimovim najavljenim ciljevima razvoja oružja.
Jasna prijetnja nuklearnim oružjem
Sjeverna Koreja već je pokazala sposobnost raspoređivanja taktičkog nuklearnog oružja tijekom prošle godine. Zemlja je u rujnu i listopadu izvela niz testova projektila kratkog dometa, pri čemu je jedan simulirao lansiranje nuklearnog projektila iz podvodnog silosa, dok je drugi test služio za uvježbavanje lansiranja nuklearnih bojevih glava koje bi mogle gađati zračne luke u Južnoj Koreji.
Međutim, režim tek treba pokazati da je razvio manju bojevu glavu koja bi mogla naoružati te projektile. To će morati učiniti uskoro, ako Kim namjerava primijeniti ovu sposobnost unutar svog najavljenog petogodišnjeg roka.
Osim što je brzo povećao sjevernokorejski arsenal oružja za masovno uništenje, Kim je također smanjio prag za njegovu upotrebu. Sjeverna Koreja je u rujnu objavila pet uvjeta pod kojima će izvesti preventivni napad. Oni ne uključuju samo napad na zemlju, već i situacije u kojima sjevernokorejski čelnici vjeruju da su u tijeku pripreme za nenuklearni napad na vodstvo zemlje, sjevernokorejsku nuklearnu zapovjednu strukturu ili važne sjevernokorejske strateške ciljeve. Pjongjang je također rekao da bi mogao upotrijebiti nuklearno oružje ako utvrdi da nema drugog načina za sprječavanje širenja konvencionalnog rata u onaj koji bi ugrozio opstanak režima.
Kim jasno signalizira da zadržava pravo odgovora nuklearnim oružjem ako se izvede konvencionalni, preventivni napad na Sjevernu Koreju ili se čak čini da je napad neizbježan. Sjeverna Koreja je jedina zemlja na svijetu koja je tako izričito zaprijetila da će prva upotrijebiti nuklearno oružje.
Nekonvencionalne prijetnje
Kimov režim je u rujnu prošle godine, zajedno sa svojom novom politikom preventivne uporabe oružja za masovno uništenje, nastojao zacementirati svoj status nuklearne sile izjavom da "nikada neće odustati" od svog nuklearnog oružja te da je njegov program naoružanja "nepovratan" i da se "ne može pregovarati". Zapravo, Kim tvrdi da Sjeverna Koreja s SAD-om više nikada neće razgovarati o denuklearizaciji, čak i ako širi svoje nuklearne snage i prijeti preventivnim udarom. To predstavlja destabilizirajući trostruki udarac.
Iako su SAD i bliski azijski saveznici sa zabrinutošću promatrali Kimov ubrzani program oružja za masovno uništenje, još uvijek nisu definirali odgovor koji bi Sjevernu Koreju mogao odvratiti od trenutnog puta. Dio problema leži u tome što zapadni političari i promatrači nedavnim razvojem događaja nisu zabrinuti onoliko koliko bi trebali biti. Tako neki promatrači Sjeverne Koreje tvrde da sjevernokorejski program služi samo u obrambene svrhe i da je Pjongjangov pohod testiranja jednostavno način modernizacije arsenala, dozvoljavajući režimu da isti koristi kao polugu u svojim budućim pregovorima oko ukidanja sankcija i drugih ustupaka.
Prema ovom tumačenju, cilj sjevernokorejske nove politike prvog udara ima za cilj samo odvratiti SAD od razmišljanja o napadu na režim zemlje. Taj se argument vodi logikom da Kim nije suicidalan i da zna kako bi udar na SAD mogao dovesti do sukoba punih razmjera te označiti, ne samo propast njegovog režima, već i njega osobno.
Problem je što iz takvog razmišljanja proizlazi više uznemirujućih mogućnosti.
(Pre)jednostavna eskslacija
Za početak, Kim bi mogao vjerovati da zveckanjem nuklearnim oružjem može postići svoj najvažniji strateški cilj - potkopavanje američko-južnokorejskog saveza. Može izračunati da, čak i ako preventivno upotrijebi nuklearno oružje protiv Južne Koreje ili američkih baza u regiji, SAD neće uzvratiti dokle god njegove ICBM rakete dugog dometa prijete američkom kopnu. Kim može zaključiti da Washington - osobito pod budućim izolacionističkim predsjednikom - vjerojatno neće braniti Južnu Koreju ako time riskira uništenje američkih gradova.
Čak i ako Kim namjerava izbjeći, a ne započeti sukob, njegov rastući program oružja za masovno uništenje mogao bi dovesti do rata. Povijest pruža obilje primjera - od Prvog svjetskog rata do kubanske raketne krize - situacija u kojima je niz pogrešnih procjena doveo ili je mogao dovesti do katastrofalnog sukoba.
Dodatni razlozi za zabrinutost
Nuklearne prijetnje i prijetnje projektilima nisu jedino zbog čega bi SAD i saveznici trebali biti zabrinuti. Američki ministar domovinske sigurnosti Alejandro Mayorkas rekao je u listopadu da je Sjeverna Koreja u posljednje dvije godine ukrala kriptovaluta i čvrste valute u vrijednosti od čak milijardu dolara kako bi financirala svoj nuklearni program. Kako bi nadoknadio ekonomsku cijenu međunarodnih sankcija i zatvaranja granice Sjeverne Koreje s Kinom tijekom covid pandemije, režim je, čini se, pojačao kibernetičke krađe.
Sjevernokorejski hakeri u budućnosti bi mogli koristiti svoje mogućnosti kibernetičke sigurnosti za napade, ali i za krađe.
Napetosti s Južnom Korejom
Dronovi su još jedna briga: 26. prosinca, Sjeverna koreja je povrijedila južnokorejski zračni prostor prvi put u sedam godina, preletjevši dronovima za nadzor preko granice. Neki od dronova ušli su u sjeverni kraj zone zabrane leta od 2,3 milje koja okružuje predsjednički ured u Seulu. Taj je upad potaknuo Južnu Koreju da digne avione, ispali hice upozorenja i uleti vlastitim bespilotnim letjelicama u sjevernokorejski zračni prostor.
Ovaj tijek događaja doveo je do toga da Južna Koreja i Japan preispitaju svoju postojeću politiku prema Sjevernoj Koreji, s obzirom na njihovu ranjivost kao nenuklearnih država suočenih s režimom koji nuklearno oružje posjeduje.
Južna Koreja do sada se oslanjala na svoju konvencionalnu obrambenu poziciju, a računala je i da će SAD koristiti svoj nuklearni kišobran kako bi zemlju zaštitio od nuklearnog napada. Međutim, u prosincu je južnokorejski predsjednik Yoon Suk Yeol opisao ono što je nazvao "ozbiljnom prijetnjom" od strane Sjeverne Koreje, koja bi mogla dovesti do opasne pogrešne procjene i potaknuti širi sukob.
Pojačao je svoj poziv na bližu sigurnosnu suradnju s SAD-om i Japanom. Početkom siječnja Yeol je rekao da Južna Koreja mora ojačati svoje obrambene sposobnosti i sugerirao da bi SAD trebao proširiti svoje "prošireno odvraćanje" uključujući zajedničke vježbe i planiranje koje uključuje američka nuklearna sredstva, te aktivniju razmjenu informacija.
Javno spominjanje nuklearnog oružja u zaštiti zemlje
Krajem prosinca, Nacionalna skupština Južne Koreje odobrila je povećanje potrošnje za obranu od 4,4 posto za 2023., čime je ukupni obrambeni proračun Seula u tekućoj godini dosegao oko 45 milijardi dolara. Povećanje uključuje financiranje novih sposobnosti preventivnih napada i plan od 440 milijuna dolara za suprotstavljanje sjevernokorejskim dronovima.
Predsjednik Yoon otišao je u siječnju i korak dalje izjavivši da će, ako nuklearne prijetnje Sjeverne Koreje nastave rasti, Južna Koreja razmotriti pokretanje vlastitog programa nuklearnog naoružanja ili zatražiti od SAD-a da ponovno rasporedi nuklearno oružje na Korejskom poluotoku.
Yoonovi komentari po prvi put, otkako je SAD povukao svoje nuklearno oružje iz Južne Koreje 1991., javno spominju naoružavanje zemlje nuklearnim oružjem. Opcija je to koja ima i veliku podršku građana te zemlje - 71 posto prema nedavnim anketama.
Rekordno naoružavanje Japana
Japan je u međuvremenu napravio neviđenu promjenu u vlastitoj Strategiji nacionalne sigurnosti kao odgovor na povećane prijetnje iz Sjeverne Koreje i Kine.
Prema planu koji je japanski premijer Fumio Kishida predstavio sredinom prosinca, Japan će ove godine povećati svoju potrošnju za obranu za nevjerojatnih 26,3 i više od 50 posto u sljedećih pet godina. Zemlja tako razbija svoju desetljećima staru doktrinu ograničavanja potrošnje za obranu na jedan posto BDP-a.
Japan također planira nabaviti dugometne protunapadne sposobnosti koje je dugo izbjegavao, uključujući nekoliko stotina krstarećih raketa Tomahawk američke proizvodnje koje bi mogle doseći ciljeve i u Kini i u Sjevernoj Koreji.
Snažnija prisutnost SAD-a u regiji
Iako su novi pristupi u Seulu i Tokiju važni koraci za suprotstavljanje prijetnji Sjeverne Koreje, od vitalne je važnosti da obje zemlje tješnje surađuju s SAD-om, naglašava Foreign Affairs. To bi moglo uključivati više zajedničkih vojnih vježbi poput onih koje su održale Južna Koreja, Japan i SAD u listopadu i studenom prošle godine; računalne simulacije sjevernokorejskog napada i vježbi; dublju razmjenu obavještajnih podataka; i snažno planiranje za korištenje proširenog američkog nuklearnog kišobrana.
SAD i Južna Koreja trebali bi osnovati savjetodavnu skupinu koja bi uključila i visoke sigurnosne dužnosnike te neslužbene promatrače, kako bi izgradili veću potporu održivoj sigurnosnoj suradnji te ispitali opcije za poboljšanje upravljanja krizama.
Washington bi također trebao poduzeti korake za jačanje vlastitog sigurnosnog kišobrana u regiji. SAD bi ponovno trebao potvrditi svoje obveze kolektivne obrane temeljene na ugovorima prema Japanu i Južnoj Koreji, dok bi također ojačao svoje regionalne sposobnosti odvraćanja i obrane na brojne načine. To bi uključivalo jačanje obrane od projektila i rotiranje američkih oružanih sustava sposobnijih za nuklearno oružje u Južnoj Koreji, poput B-52 i F-35.
Stop kibernetičkoj pljački
Kao što navodi Pregled nuklearnog položaja Bidenove administracije za 2022., SAD će morati bliže surađivati s Južnom Korejom i Japanom kako bi osigurao "učinkovitu kombinaciju sposobnosti, koncepata, raspoređivanja, vježbi i prilagođenih opcija za odvraćanje i, ako je potrebno, odgovor na prisilu i agresiju."
Međutim, jačanje odvraćanja od Sjeverne Koreje samo je jedan dio slagalice. Radeći s Japanom, Južnom Korejom i drugim saveznicima, SAD bi također trebao Kimu otežati pristup čvrstoj valuti, koja mu je potrebna za financiranje nuklearnog programa.
S obzirom na sve veće napetosti s Pekingom, Bidenova administracija ne može računati na to da će Kina provesti stroge sankcije. Međutim, radeći sa svojim saveznicima, SAD može učiniti i više u ometanju sjevernokorejske kibernetičke pljačke. Uspije li Zapad prekinuti više Kimovih izvora prihoda, to ne samo da će stvoriti značajnu prepreku njegovom nuklearnom programu već bi moglo natjerati Kima za pregovarački stol jer bi ugrozilo njegovu sposobnost potkupljivanja sjevernokorejske elite.
Sigurnosni imperativ
Sjevernokorejski program nuklearnog naoružanja raste alarmantnom brzinom. Južna Koreja i SAD moraju se pozabaviti situacijom prije nego postane destabilizirajuća i prije nego što se strateška ravnoteža nagne u korist Sjeverne Koreje, jer će tada Zapadu biti daleko teže odgovoriti.
Snažan koordinirani napor zahtijevat će produbljivanje i širenje američko-južnokorejskog savezništva i približavanje Južne Koreje tješnjoj suradnji s Japanom, drugim velikim saveznikom Washingtona u regiji.
Takav pristup zahtijevat će prevladavanje političke opozicije u Južnoj Koreji i Japanu te veću pozornost Washingtona, kojem je fokus razumljivo na ratu u Ukrajini. Ali sigurnosni imperativ je jasan i hitan.