Nenad Nakić (43) iz Splita, bivši zaposlenik KBC-a Split, koji već osam godina radi u jednom domu za starije i nemoćne u Oslu kao voditelj odjela, za Slobodnu je opisao kakav tretman dobivaju tamošnji štićenici doma za starije i nemoćne, ali i kakav je odnos prema radnicima.
Štićenici u apartmanima
Dom u kojem radi ima 100 štićenika, a tako je, kaže, i u većini domova koji imaju kapacitet između 60 i 130 kreveta. Ili, bolje reći, apartmana, s obzirom na kvalitetu smještaja. "Svi borave u jednokrevetnim sobama sa svim mogućim komoditetom koji možete zamisliti. Imaju TV, Wi-fi, WC, kupaonicu..., ma sve ono što je potrebno za vrhunski smještaj", opisuje ovaj medicinski tehničar visoke stručne spreme i fizioterapeut.
A vrhunski uvjeti ne prestaju samo s luksuznim smještajem jer jedan medicinski djelatnik cijeli svoj radni dan skrbi o samo četvero štićenika.
Medicinski djelatnik na svaka četiri štićenika
"Na svakom odjelu imamo po 24 štićenika o kojima u dnevnoj smjeni brine šestero zdravstvenih radnika. U popodnevnoj smjeni jedan djelatnik brine o šestero štićenika, a u noćnoj je omjer jedan prema osamnaest", detaljno opisuje Nakić, a nastavlja nabrajati i sve ostale službe i liječnike zadužene za štićenike.
"Na naših sto štićenika imamo dvoje liječnika, dvoje fizioterapeuta, jednog radnog terapeuta i dvoje muzikoterapeuta. Imamo pedikera, frizera, vanjski servis za čišćenje doma, kao i za pranje robe, odnosno posteljine", kaže.
Kad dođe nadzor, zanima ih baš sve
Opisuje nadzor ministarstva zdravstva, koji je, ističe "takav tip nadzora da jednostavno znaš da ne smiješ pogriješiti u svom radu". Objašnjava i zašto imaju zaposlene muzikoterapeute.
"Sve ih zanima. Kako se štićenicima servira hrana, koliko tekućine dnevno piju, koja im ortopedska pomagala dajemo, koliko osoblje ima vremena da štićenicima posveti pažnje, koliko na dnevnoj bazi štićenici imaju zabave, koliko su zadovoljni uslugom, koliko se puta dnevno ide u vizitu...
Posebno ih zanima je li štićenike, kojima je to potrebno, umirujemo tabletama za smirenje ili na neki drugi način. Naime, moramo iskoristiti sve znane načine umiravanja prije negoli im damo tablete. Tu važnu ulogu imaju muzikoterapeuti.“
U domu gdje Nakić radi prosjek godina korisnika je malo viši od devedeset (93 - preciznije).
"Imamo puno ljudi koji se ne mogu ni najmanje skrbiti o sebi, koji su nepokretni. Stalno im moramo biti na raspolaganju i brinuti se o tome da su u potpunosti zadovoljni. Ako procijenimo da štićenik dolazi u terminalnu fazu života i da mu na životu preostaje još najviše 72 sata, krećemo u tretman jedan na jedan. Tada jedan naš djelatnik, ma koliko god on bio važan za funkcioniranje doma, posvećuje punu pažnju samo tom štićeniku.
Još više strahuju od obitelji štićenika
A koliko god nadzori ministarstva koji 'češljaju' dom najmanje jednom mjesečno bili rigorozni, još više paze na obitelji korisnika.
"Obitelji su upoznate sa svime, do najsitnijih detalja. One apsolutno znaju sve što se događa s članom njihove obitelji koji je naš štićenik. Ne smije se 'ni pod razno' dogoditi da obitelj ima prigovore na naš rad", kazuje sugovornik.
Bez straha na bolovanje
I njihov djelatnik se zarazio koronavirusom, no to je odmah prijavio, i po svemu sudeći, virus se nije proširio među najugroženijima.
"Bio je jedan naš djelatnik koji se u večernjoj smjeni požalio da se ne osjeća dobro. Odmah je poslan kući i za dva dana je testiran na koronavirus. Bio je pozitivan, ali ono što je najvažnije ni jedan naš štićenik nije pozitivan", kazuje Nakić.
Djelatnik je mogao bez straha za radno mjesto i za plaću prijaviti da se ne osjeća dobro jer su radnička prava u Norveškoj "sveto pismo“.
"U Norveškoj su sindikati jaki i imaju status kao Sabor u Hrvatskoj. Svaki djelatnik 'mog' doma ima pravo na pet tjedana godišnjeg, a ako ima više od šezdeset godina života, onda ima pravo na šest tjedana. Svaki zaposlenik jednom godišnje 'u komadu' mora uzeti tri tjedna godišnjeg i preporuka je da to bude tijekom ljeta.
Što se tiče bolovanja, ono se plaća sto posto, odnosno osoba dobiva istu plaću kao da radi. Kada je žena na porodiljnom dopustu, godinu dana dobiva punu plaću. Ujedno, u Norveškoj postoji i pojam 'osobnog bolovanja' koje zaposlenik može uzeti u nekoliko navrata, a najviše osam dana u komadu. Na osobno bolovanje zaposlenik može godišnje odvojiti najviše 24 dana.
Mogu i na 'osobno bolovanje'
Za taj oblik bolovanja ne treba preporuka liječnika. I to se bolovanje plaća sto posto", opisuje Nakić. Plaće u njegovoj struci se za one sa srednjom stručnim spremom kreću oko 3500 eura, a one s visokom 4500. Za ugodan život je potrebno 3000 eura, u što je uračunato sve, od troškova podstanarstva do automobila, godišnjeg odmora i odjeće.
Ako su radnici toliko zaštićeni, što je s političkim elitama? U Norveškoj čak i one rade svoj posao, a Nakić je usporedio situaciju s Hrvatskom i domom u Splitu.
Nedopustivo je da je ravnatelj doma povjesničar'
"Ono što je tragično je to da su na odlučujućim pozicijama postavljani politički, podobni i nesposobni ljudi, koji drugima vrijeđaju inteligenciju. Ako je to već politička odluka, onda se očekuje da politička opcija koja postavlja kadrove da najbolji kadar iz svojih redova.
U Skandinaviji će politika isto tako kadrovirati, ali vjerujte da oni stavljaju na upravljačke funkcije najbolje među sobom, odnosno stručne osobe. Ne može se dogoditi da u Norveškoj ravnatelj doma za starije i nemoćne bude profesor povijesti. To je nedopustivo", zaključuje.
