Za Ukrajinu predstojeći tjedni mogu biti ključni – u pitanju je nada da neće izgubiti rat i da će postići dogovor koji bi osigurao njen opstanak kao neovisne i suverene države.
Međutim, Ukrajina je dalje nego ikada od ispunjenja njezinih zahtjeva utemeljenih na međunarodnom pravu. Gotovo da nema izgleda za obnavljanje njene teritorijalne cjelovitosti – odnosno vraćanje suvereniteta nad Krimom, kao i regijama Donjeck i Lugansk, koje je Rusija nezakonito okupirala i anektirala. Nova američka administracija je odmah po preuzimanju vlasti u siječnju jasno stavila do znanja da će se Ukrajina vjerojatno morati odreći dijela teritorija. Rusija ionako već smatra ta područja dijelom svog teritorija, piše Deutsche Welle.
Ako Ukrajina pristane da se makar privremeno odrekne dijela svog istočnog i jugoistočnog teritorijalnog integriteta, ostaje pitanje koja područja bi prepustila i kako bi bili osigurani demarkacijska linija i primirje.
Važno je napomenuti da ukrajinsko vodstvo u posljednje vrijeme više ne inzistira na zahtjevu za potpunom obnovom teritorijalne cjelovitosti.
Ukrajina stalno ističe svoju težnju ka članstvu u NATO-u kao jamstvu trajnog mira i odvraćanja Rusije od budućih napada. No nova administracija Donalda Trumpa već je odbacila tu mogućnost. I prije toga je među članicama NATO-a, uključujući i Njemačku, postojala velika doza skepticizma prema brzom prijemu Ukrajine.
Pored toga, Ukrajina se zalaže za to da strana vojska osigura primirje, uz odgovarajuća sigurnosna jamstva. Međutim, još uvijek nije jasno hoće li ih i od koga dobiti. SAD ne pokazuje nikakvu spremnost da ponudi takva jamstva, dok ih Europljani žele dati samo ako ih Washington podrži.
Trenutačna linija bojišnice duga je oko 900 kilometara i za njeno osiguravanje bilo bi potrebno značajna međunarodna vojna nadležnost. Ukupna dužina granice između Ukrajine i Rusije iznosi čak 2.300 kilometara. Vojni stručnjaci procjenjuju da bi zapadne zemlje morale rasporediti najmanje 150.000 vojnika, a možda i znatno više. No nije jasno kako bi se ta brojka mogla dostići bez sudjelovanja Sjedinjenih Država.
Za predsjednika Volodimira Zelenskog prvi korak prema primirju mogao bi biti djelomičan prekid vatre, koji bi obuhvatio okončanje zračnih i pomorskih borbi. Prema jednom ukrajinskom dužnosniku takav aranžman bi bilo lakše nadgledati. Ukrajina namjerava predstaviti takav prijedlog na predstojećem sastanku u Džedi.
Pozicija Rusije
Rusija do sada nije odustala ni od jednog svog ratnog cilja. Iako izražava spremnost za pregovore o okončanju borbenih djelovanja, njeni planovi za Ukrajinu ostali su nepromijenjeni od početka napada 24. veljače 2022.
Rusija odbacuje mogućnost članstva Ukrajine u NATO-u i zahtjeva neutralnost zemlje i ograničenje njenog vojnog kapaciteta. Prema mišljenju zapadnih stručnjaka, to bi faktički značilo demilitarizaciju Ukrajine, ostavljajući ju bez zaštite u slučaju novog ruskog napada, s obzirom na to da ne bi imala zapadna sigurnosna jamstva. Moskva odbija prijedlog o stacioniranju zapadnih vojnika na teritoriju Ukrajine radi osiguranja primirja.
Na početku rata Rusija je također zahtijevala „denacifikaciju" Ukrajine – termin koji je služio za diskreditaciju i delegitimizaciju ukrajinskog vodstva na čelu sa Zelenskim. Time je Rusija jasno stavila do znanja da želi promjenu na vlasti u Kijevu i da bi umjesto Zelenskog postavila predsjednika naklonjenog Moskvi. Kremlj sada tvrdi da Zelenski više nije legitimni predsjednik jer mu je u ratnim uvjetima istekao mandat. Tu poziciju u međuvremenu je preuzeo i američki predsjednik Donald Trump, ignorirajući činjenicu da ukrajinski zakoni ne predviđaju održavanje izbora za vrijeme rata.
Rusija ne želi nikakve pregovore o aneksiji Krima i ukrajinskih regija Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson. Njihovu pripadnost Ruskoj Federaciji već je unijela u svoj Ustav, iako do danas kontrolira samo dijelove Zaporoške i Hersonske oblasti.
Konstantin Remčukov, glavni urednik ruskog dnevnog lista Nezavisimaja gazeta, smatra da bi Rusija mogla biti spremna odustati od teritorijalnih zahtjeva na one oblasti koje nije osvojila, ističući da promjena Ustava „ne bi predstavljala problem“. To bi faktički zamrznulo trenutačnu liniju bojišta u Ukrajini.
Prošlog petka Kremlj je ponovo spomenuo nacrte sporazuma o primirju o kojima se pregovaralo u ožujku 2022. u Istanbulu, neposredno nakon početka ruskog napada. Prema priopćenju ureda ruskog predsjednika, iz perspektive SAD-a i Rusije ti pregovori bi mogli poslužiti kao osnova za mirovni sporazum. Tada je Rusija, prema medijskim izvještajima, zahtijevala neutralni status Ukrajine, drastično smanjenje njene vojske i naoružanja, kao i zabranu nazočnosti zapadnih trupa u zemlji. Međutim, dogovor nije postignut, jer su stavovi obje strane bili suviše udaljeni, a nakon otkrića ruskih zločina u Buči pregovori su praktički postali nemogući.
Pozicija SAD-a
Predsjednik Trump nije ostavio nikakvu sumnju u to da više ne želi financijski i vojno podržavati Ukrajinu kao do sada. On to obrazlaže s jedne strane visinom dosadašnje pomoći, a s druge smrću i patnjom tolikog broja ljudi u ovom ratu.
Trump optužuje Ukrajinu za nezahvalnost unatoč milijardama dolara pomoći koje je SAD pružio i inzistira na sporazumu koji bi teoretski omogućio SAD-u pristup vrijednim prirodnim resursima te zemlje. No značajan dio tih resursa nalazi se na teritorijima koji su trenutačno pod ruskom kontrolom.
Zelenski je spreman potpisati takav sporazum, ali je ranije zauzvrat zahtijevao sigurnosna jamstva SAD-a. Još prije razgovora s ruskim predstavnicima američka strana je u veljači ove godine jasno stavila do znanja da smatra nerealnim članstvo Ukrajine u NATO-u i da polazi od pretpostavke da će se Ukrajina morati odreći dijela svog teritorija.
Ostaje nejasno koji su konkretni zahtjevi Washingtona prema Moskvi, osim očekivanja da obje strane postignu dogovor o primirju. Predsjednik Trump je zaprijetio Rusiji dodatnim sankcijama i carinama, da bi ubrzo potom izrazio razumijevanje za njen postupak. Konkretnije su mjere protiv Ukrajine. SAD je obustavio vojnu pomoć toj zemlji i više joj ne dostavlja vojne obavještajne informacije.
SAD ne želi primirje osiguravati vlastitim vojnicima, a ni bilo kakvim drugim sigurnosnim mjerama. Washington smatra da je to prije svega zadatak Europljana. Na kraju ostaje nejasno želi li i Trump da Zelenski ode s vlasti. Optužbom da je Zelenski „diktator bez izbora" nedavno je preuzeo ruski narativ.
Pozicija Europljana
Europljani do sada nisu sudjelovali u američko-ruskim i američko-ukrajinskim razgovorima o primirju u Ukrajini, ali su ipak dio različitih scenarija. S obzirom na fundamentalni zaokret u američkoj politici prema Ukrajini, oni sada pokušavaju izraditi vlastiti plan za okončanje borbenih djelovanja.
Cilj je formiranje svojevrsne „koalicije voljnih" koja želi nastaviti davati podršku Ukrajini. Prema britanskim navodima, u nju trenutačno spada 20 država. Plan podrazumijeva osiguravanje mira i vlastitim vojnicima, moguće i uz sudjelovanje država iz Azije i Oceanije.
Idućeg vikenda pregovori bi se trebali nastaviti u okviru virtualne konferencije na koju je pozvala britanska vlada. Na daljnjim razgovorima u Parizu sudjelovali bi predstavnici 30 država, izjavio je jedan francuski vojni dužnosnik.
U Europi Francuska i Velika Britanija predvode te napore i već su izrazile spremnost da rasporede svoje vojnike. Obje zemlje su najavile izradu plana za jednomjesečno primirje u Ukrajini. Prema riječima predsjednika Emmanuela Macrona ono bi vrijedilo „u zraku, na morima i kod energetske infrastrukture“. Međutim, dogovor o tome još uvijek nije postignut.
Pored toga, gotovo sve države Europske unije zalažu se za nastavak vojne podrške Ukrajini. Osim Mađarske, sve članice EU-a podržale su odgovarajuću izjavu na izvanrednom sastanku na vrhu prošli tjedan.
POGLEDAJTE VIDEO: Bivši ministar vanjskih poslova analizirao je početak pregovora o miru u Ukrajini
