Kratkom vožnjom od južne granice Ukrajine, stotine ruskih vojnika čuvaju veliko skladište streljiva iz sovjetske ere u otcijepljenoj moldavskoj regiji Transnistria. Ovo skladište, vojnici i cijela ova proruska separatistička regija pod sve su većim globalnim povećalom, piše BBC u svojoj reportaži.
Proteklih tjedana kružile su optužbe između Rusije, Ukrajine i Moldavije zbog navodnih zavjera i pokušaja destabilizacije Moldavije te su se pojavila upozorenja o mogućem izbijanju novog sukoba.
U vrijeme kada je moldavska predsjednica Maia Sandu upozorila da Moskva namjerava srušiti njezinu prozapadnu vladu, premijer Moldavije, Dorin Recean, kazao je da bi ruske trupe trebale biti protjerane iz regije. Rusija je u međuvremenu govorila o prijetnji napada ukrajinskih snaga pod "lažnom zastavom" - i upozorila da će se svaki napad na njezine trupe u Transnistriji smatrati napadom na samu Rusiju.
'Spremni smo ponovno braniti'
Mnogi zapadni analitičari ističu da bi Pridnjestrovlje - koje proruski separatisti kontroliraju od građanskog rata u Moldaviji 1992. - moglo Rusiji pružiti još jednu ulaznu točku u Ukrajinu, tjerajući ukrajinske trupe dalje od drugih područja borbe.
Upozorenja i prijetnje o novom sukobu ovdje teško lebde nad selom Molovata Noua. Ova malena moldavska enklava zakrčena je uz pridnjestrovski teritorij i odvojena od ostatka Moldavije rijekom Dnjester. Ako se stanovnici Chisinaua osjećaju ranjivima, stanovnici Molovata Noua osjećaju se potpuno izloženima.
Mnogi stariji ljudi ovdje, borili su se protiv proruskih separatista prije 30 godina. Sada se pitaju hoće li se opet morati boriti. U petak su se veterani tog sukoba okupili u Molovata Noui na godišnjem hodočašću preko linije kontrole u Transnistriju, kako bi odali počast poginulima. Dvadesetak muškaraca u vojničkim odorama, sjajnih medalja na prsima i tmurnih pogleda. Među njima i 62-godišnji Vlad Untila. "Imamo sreće što nas Ukrajina trenutačno brani", kaže, "ali ako krene u Moldaviji, spremni smo ponovno braniti svoj teritorij."
Njihova kolona automobila probija se napuštenom zemljanom cestom od Molovata Noua do otcijepljenog proruskog teritorija - prelazeći na neprijateljski teritorij kao što su to učinili prije tri desetljeća. "Vidi kako nas gledaju", govori Vlad dok se njegov automobil približava ruskoj kontrolnoj točki. Grupa naoružanih vojnika promatra konvoj dok prevozi ljude u moldavskim vojnim uniformama na separatistički teritorij, zatvarajući oči pred ovim godišnjim ritualom. "Pogledajte oko sebe", kaže Vlad, "ovdje smo se borili - sve je to bilo bojno polje."
Sada uska zemljana cesta presijeca tihi krajolik, okružen smeđim poljima i ogoljenim stablima. "Teško je", kaže Vladov prijatelj Constantin. "To je moja zemlja, a ipak ne mogu ovuda slobodno hodati."
'Znamo što znači rat…'
Kratka vožnja iza kontrolne točke, skrivena u drači kraj ceste, prva je postaja na hodočašću - jednostavan plavi križ napravljen od metalnih stupova. Ovo mjesto označava gdje je prije 31 godinu ubijen lokalni gradonačelnik. Veterani se okupljaju s vijencem cvijeća i plastičnom bocom vina, kako bi nazdravili poginulim suborcima. Slijede stazu blijedoplavih spomenika razasutih ovim teritorijem, ponavljajući ritual na svakoj stanici, odajući počast suborcima, braći i sestrama, prijateljima.
"Obojica smo bili snajperisti", govori Vlad na mjestu gdje je njegov prijatelj Vasea ubijen. "Pucali su nas s onog brda tamo, iz tenka. Jedan geler ga je pogodio u vrat. Pao je na zemlju i umro mi na rukama."
Dok veterani prolaze pored lokalne moldavske škole, učenici izlaze da ih pozdrave, predvođeni svojom ravnateljicom Tatianom Rosca. "Ovdje su se 1992. vodile velike bitke", kaže Tatiana. "I još su duboke rane u dušama ljudi. Jako se bojimo: znamo što znači rat i nikome ga ne želimo."
Jedna od njezinih učenica kaže da je spremna uzeti oružje ako ponovno izbije sukob, kao što su to učinili njezin otac i djed prije 30 godina. Ali lojalnost je ovdje - kao i u ostatku Moldavije - komplicirana poviješću, geografijom i ekonomijom.
Kupnja potpore - plinom
Ovdje, s druge strane rijeke Dnjestar, privlačnost moldavskog identiteta suprotstavljena je privlačnosti subvencioniranog ruskog plina iz Pridnjestrovlja. Gospodarski jaz s ostatkom zemlje proširio se od početka rata u Ukrajini, nakon što je Moskva prošle godine prekinula isporuke plina Moldaviji.
"Bit ću iskren", govori gradonačelnik Molovata Noua, Oleg Gazea. "Vrlo je teško uvjeriti ljude da je život bolji u Moldaviji kada ovdje plaćaju djelić cijene plina. Ne možemo pričati o slobodi i boljem životu, a u isto vrijeme im govoriti da idu preko rijeke i plaćaju svoje račune 30 puta više, reći će nam: jeste li ludi? Ali postoji skrivena cijena [ jeftinom plinu] - kupuje njihovu potporu", napominje gradonačelnik.
Neki ljudi ovdje čvrsto vjeruju da Moskva nije vojna prijetnja, već ekonomski saveznik – i da je predsjednica Maia Sandu ta koja izaziva rat približavanjem Zapadu. "Pridnjestrovlje se stvarno zalaže za nas", kaže 59-godišnja Maria Ursachi. "Ali Moldavija je razočaranje. Ljudi se boje doći preko rijeke da razgovaraju s nama: tamo imaju graničnu kontrolu i provjeravaju nam torbe. Kišinjev nas ne vidi", dodaje.
Po povratku u Molovata Nouu, veterani završavaju svoje hodočašće na seoskom trgu polaganjem crvenih karanfila na spomenik zamrznutom sukobu ovdje. U godinama otkako su se borili protiv proruskih separatista, njihova su djeca odrastala uz ruske vojnike, uz ruski jezik i rusku ekonomsku potporu. "Mi stariji muškarci i dalje ćemo činiti srce svakog otpora", kaže Vlad, "čak i uz sudjelovanje mlađih muškaraca."
Sjećanja na prošlost, koja ostaju u ovoj malenoj moldavskoj enklavi, izoštrena su sve većim strahovima za budućnost.