Prije više od tjedan dana je direktor Instituta za sudsku medicinu u Prištini Arsim Grđaliju objavio kako je u Kiževaku u općini Raška pronađena nova masovna grobnica. Dva dana kasnije je i predsjednik Komisije za nestale osobe Vlade Srbije, Veljko Odalović rekao kako su u grobnici vjerojatno između 15 i 17 tijela i da će njihova identifikacija biti moguća poslije DNK analize. Istog dana je i odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu zatražilo ekshumaciju tijela pronađenih u ovoj općini na jugozapadu Srbije, piše Una Sabljaković za Deutsche Welle.
Tu vijest nije komentirao gotovo nitko od vlade u Srbiji, a i jedini predstavnik opozicije koji je o tome nešto rekao je predsjednik Građanskog demokratskog foruma (GDF) Zoran Vuletić. On je u priopćenju podsjetio kako masovna grobnica u Raškoj nije jedina pronađena u Srbiji i kako “skriveni grobovi pokazuju kontinuiranu neodgovornost države i nesumnjivo sudioništvo u zločinu.“
Vučić je nepoželjan u Kosovu
Nekoliko dana nakon otkrića grobnice u Raškoj je objavljena i vijest da je Aleksandru Vučiću zabranjen ulazak u Kosovo. Niti o tome ništa nije rekao niti jedan srpski dužnosnik, a Predsjedništvo Srbije nije odgovorilo na molbu Kosseva za njihov komentar.
Na pitanje DW-a je li Vučiću doista zabranjen ulazak u Kosovo i što je bio razlog za tu odluku, Ministarstvo vanjskih poslova Kosova je poslalo link s priopćenjem ministrice Melize Haradinaj-Stubll: “Zahtjev Vučića, Vulina, Đurića i Petkovića posjetiti Kosovo u doba kad se Kosovo suočava s ponovnim otvaranjem rane i velikog bola za nestalim osobama i otkrivanjem masovnih grobnica Albanaca,” piše u priopćenju, predstavlja "više uvredu nego provokaciju", izjavljuje Haradinaj-Stubll. Dodaje i kako će “svaki zahtjev Srbije u ovim okolnostima uvijek imati isti odgovor”.
Među rijetkima, ako ne i jedini koji se osvrnuo na vijest o zabrani Vučiću doći u Kosovo je opet Zoran Vuletić. Postavio je pitanje predsjedniku Srbije je li zabrana da on ode u Kosovo u "bilo kakvoj vezi s pronalaskom grobnice." Ali odgovor još nije dobio.
Kiževak je peta lokacija u Srbiji na kojoj su otkrivene masovne grobnice. Prije toga su otkrivene grobnice, s ukupno 941 tijelom, pronađene u Batajnici, Perućcu, Petrovom Selu i Rudnici. Pitanje nestalih je dio agende dijaloga Beograda i Prištine pod okriljem EU, a rješavanje tog problema ušlo je i u sporazum potpisan u Washingtonu 4. rujna.
'Što ćemo mi s takvim Srbima?'
Iako su se obje strane obavezale kako će “ubrzati napore locirati i identificirati posmrtne ostatke nestalih osoba”, neke izjave srpskih dužnosnika protivna su tvrdnjama kako Srbija to doista i namjerava učiniti.
“Što ćemo mi sa Srbima koji potkazuju Albancima i Hrvatima, pričaju razne gluposti, pokazuju im gdje su sahranjeni Albanci širom Srbije. Veljko Odalović, ta Komisija za nestala lica. Oni malo, malo pa idu istraživati neke lokacije koje dojavljuju određeni špijuni...”, izjavio je ovog rujna u intervjuu TV Happy novi predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić.
Jedva dva mjeseca kasnije je isti Dačić za Sputnik izjavio kako "Srbija radi na istrazi ratnih zločina, otkrivanju grobnica i nestalih osoba" i kako “u Srbiji nitko ne sprečava da se nešto otkrije ili da se sankcioniraju krivci”.
I ta izjava je proturječna onom što je rekao nekoliko mjeseci ranije o internetskoj stranici Rat u Srbiji gdje se podsjeća na zločine 90-tih godina u Srbiji. On je za Dačića "besmislen pothvat" jer su "Haški tribunal i nacionalni sudovi ovih godina i decenija radili na tome”.
Upozorenje i iz Washingtona
Na presude Haškog tribunala se pozvalo i Povjerenstvo za vanjsku politiku Kongresa SAD koji na socijalnoj mreži konstatira kako je za skrivanje tijela ubijenih Albanaca osuđen samo Vlastimir Đorđević koji je osuđen u Hagu na 18 godina zatvora, ali ne i ostali koji su u tome sudjelovali.
Fond za humanitarno pravo (FHP) je 2017. godine tom pitanju posvetio dosje “Operacija skrivanja tijela”. Podsjeća kako je odluka o sakrivanju tragova zločina na Kosovu donesena 1999. na najvišoj državnoj razini i kako je Slobodan Milošević od ministra unutrašnjih poslova Vlajka Stojiljkovića tražio neka "učini sve" kako bi se uklonili sahranjeni leševi albanskih civila.
FHP raspolaže i dokumentima policije i vojske gdje se vidi kako su u sakrivanju leševa ubijenih Albanaca sudjelovali na desetine pripadnika i MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije. Utvrđeno je i da su, po nalozima policijskih dužnosnika, u uklanjanju leševa sudjelovali i civili i radnici javnih poduzeća.
Dokazi kako su leševi s Kosova premješteni u Srbiju su predočeni i u procesima pred Tribunalom u Hagu protiv Nikole Šainovića i drugih visokih dužnosnika Srbije, kao i u postupku protiv Vlastimira Đorđevića. Povrh toga, neki od dokaza o sakrivanju tijela ubijenih Albanaca predočeni su i pred Višim sudom u Beogradu u predmetima Suva Reka i Bitići.
Dugi popis, ali nitko pred sudom
Ipak, nitko od desetina pripadnika MUP-a Srbije koji se spominju u dosjeu FHP-a nije procesuiran. Pred sudom se tako nikad nije pojavio niti nekadašnji pomoćnik ministra policije Obrad Stevanović koji je 1999. godine na sastanku državnog vrha sažeo: „Nema leša – nema zločina”.
Nije se sudilo ni načelniku Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije Draganu Iliću, koji je, navodi FHP, imao “vodeću ulogu u isplati dnevnica zbog operativnih troškova nastalih u akciji prikrivanja leševa."
Optužnica nije podignuta ni protiv nekadašnjeg načelnika Kriminalističko-tehničkog centra Vladimira Aleksića, koji je, prema izjavi Slobodana Borisavljevića, šefa kabineta Vlastimira Đorđevića, sa Desimirom Radićem bio među suradnicima Dragana Ilića.
Na sudu se nije pojavio niti Petar Zeković, jedan od pomoćnika Vlajka Stojiljkovića, iako je djelatnik MUP-a Božidar Protić u Hagu svjedočio kako je prevozio leševe iz Kosova u Srbiju i da je tada u stalnom kontaktu bio upravo sa Zekovićem.
Nije istražena ni odgovornost Gorana Radosavljevića Gurija, nekad nadležnog za Nastavni centar u Petrovom Selu, gdje su otkrivene dvije masovne grobnice. To nije učinjeno, iako je nekadašnji šef Službe državne bezbednosti Radomir Marković na suđenju Slobodanu Milošević izjavio da mu je Dragan Ilić rekao, kako mu je pomoć u poslu (sanacije terena) pružio baš Goran Radosavljević Guri, navedeno je u dosjeu FHP-a.
Na taj dosje pozvao se 18. studenog Povjerenstvo za vanjsku politiku Kongresa SAD, uz konstataciju kako, usprkos obećanju Aleksandra Vučića, pred sud nisu izvedeni niti oni koji su u Petrovom Selu, na lokaciji Nastavnog centra 1999. godine ubili trojicu braće Bitići.