Velik problem o kojem se malo govori širi se poput epidemije, jer ilegalna trgovina organima cvijeta. U Nepalu, jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, nalazi se i selo koje zovu 'selo ukradenih bubrega'. Gotovo svi stanovnici prodali su bubreg. Ram je jedan od njih.
"I moj otac i ja smo prodali bubreg, ali moj otac više nije živ. Nakon toga više nije mogao izbacivati mokraću i razbolio se. Nije više mogao mokriti i pao je u krevet. Ubrzo nakon toga je umro", ispričao je Ram Kumar Dai, donor bubrega.
Cijene organa neprekidno rastu jer modernih bolesti poput dijabetesa i ciroze sve je više. U ovom trenutku bubreg njegovi novi vlasnici na crnom tržištu plaćaju i po milijun kuna, dok donori dobiju sitniš, jer posrednici, kirurg i svi ostali uzimaju gotovo sve. I Ram je dobio samo polovicu dogovorenog novca.
"Liječnik mi je pokazao pravog sina pacijentice i rekao da je on
sigurno pogodniji za darovanje bubrega. Ali on je bio sin
bogataša, a mi djeca siromaha. Kupili su nas i uzeli nam bubreg,
zato sam ga dao", otkrio je Ram.
Prosječan ilegalni donor u svijetu još nema niti 29 godina i na
godinu zarađuje mnogo manje od jedne prosječne hrvatske plaće. S
druge strane, tipičan primatelj organa je bogat muškarac star 48
godina. Karta puteva trgovine otkriva sve - organi iz siromašnih
dijelova Azije, Afrike, Istočne Europe i Južne Amerike putuju
prema bogatim zemljama.
"Nisam imao drugih opcija, to je bila jedina. Vrlo sam siromašan. Ne mogu prehraniti svoje dvoje djece. Ne mogu im platiti školovanje", priznao je Myo, donor bubrega.
Organi se prodaju poput robe, pa kineski trgovci svoje usluge oglašavaju pod parolom "Donirajte svoj bubreg, kupite novi iPad!" Velik je problem i to što ljudi ne žele potpisati da daruju svoje organe koji im nakon smrti ne trebaju, a mogli bi nekoga spasiti. Zato sirotinja ilegalno ostaje bez bubrega, dok kriminalci žive kao bubrezi u loju.
