Povodom njene smrti New York Times je objavio priču o njenom useljenju u Sjedinjene Američke Države gdje će se zaljubiti u multimilijunaša i naslijediti čitavo njegovo bogatstvo, da bi u sudskom obračunu s njegovom djecom prošla kroz "najveću, najskuplju, najružniju, najspektakularniju i najskandalozniju" bitku za nasljedstvo.
Rođena je 1937. godine u obitelji farmera u selu Staniewicze na istoku Poljske, odakle je s roditeljima bježala pred Drugim svjetskim ratom na jug zemlje. U Poljskoj je, na Sveučilištu u Krakovu, završila studij Povijesti umjetnosti, nakon čega je otišla u Rim, a zatim i u New York, gdje je planirala biti dopisnica poljskih novina. Kada je stigla u SAD 1968. godine Barbara Piasecka imala je u džepu 200 dolara i spavala je u otrcanom hotelu. I u tom ju je hotelu, navodno, jedan domar porijeklom iz Poljske odgovorio od njenog plana.
Očajna kuharica
Objasnio joj je kako joj je bolja opcija da radi neki kućni posao - čime će uz plaću imati i hranu i smještaj, ali i puno važnije - usavršit će engleski jezik. Poslušala ga je i uskoro je upoznala jednu od sluškinja svog budućeg muža - J. Sewarda Johnsona starijeg, nasljednika carstva dječje kozmetike Johnson & Johnson. Ova joj je kazala da je u njihovoj kući otvoreno radno mjesto za kuharicu i Barbara Piasecka se ubrzo ondje zaposlila. Ali je bila očajna kuharica pa su joj rekli da može ostati raditi kao spremačica.
Već 1969. godine odlučila je napustiti posao i posvetiti se studiju u New Yorku, a gospodin Johnson joj je odlučio pronaći smještaj, da bi kasnije i sam uselio u taj stan na Manhattanu. Dvije godine kasnije razveo se od svoje dotadašnje supruge i oženio poljsku imigranticu, koja je u tom trenutku imala 34 godine, a on 76.
Vjenčanje bez djece
Na vjenčanje nije bilo pozvano niti jedno od njegovih šestero djece. Ostao je s njom do smrti 1983. godine, a gospođa Johnson je u međuvremenu prikupila pravo bogatstvo umjetnina - od Rembrandta, preko Botticellija do Rafaela. Sagradili su i ogromno imanje od 60-ak hektara u Princetonu i nazvali ga Jasna Polana, po ruskom domu Lea Tolstoja. Pokojnik je samo jedno dijete, uz svoju suprugu, imenovao u oporuci teškoj pola milijarde dolara.
Ostala djeca bogataša su je zatim tužila, tvrdeći na sudu da je prisilila njihovog oslabjelog oca da napiše takvu oporuku. Započela je trogodišnja bitka za nasljedstvo s parničkim troškovima koji su premašili 24 milijuna dolara. Osim brda papirologije pred sud su dovođeni i svjedoci koji su mjesecima izvlačili prilično ogavne detalje iz privatnih života članova jedne od najbogatijih američkih obitelji.
Suprotstavljeni iskazi
Dio svjedoka optužio je nasljednicu da je vrištala i tukla svog ostarjelog supruga koji je, kako su navodili, time bio potpuno zbunjen. Drugi svjedoci tvrdili su kako je par živio u ljubavi i da su tetošili jedno drugo, kao i da je stari Johnson bio krajnje lucidan dok je sastavljao oporuku.
Nasljednica je prikazivana i kao sućutna i kao okrutna osoba, prepredena i naivna, velikodušna i sebična, eksplozivna i pitoma, pomoćnica i mučiteljica, vesela seljanka i urbana lukavica, žena koja je brisala rektum svom mužu pred kraj života i žena koja je zadnje njegove dane provodila po antikvarnicama gledajući gdje će spiskati njegov novac...
Sudac i porotnici na partiju
Tijekom procesa tražila su se izuzeća i sutkinje i odvjetnika, da bi sve završilo nagodbom pred sam kraj suđenja, neposredno pred samu odluku porote.
Gospođi Johnson pripalo je 300 milijuna dolara u novcu, a djeci oko 40 milijuna, dok je 20 pripalo Oceanografskom institutu koji je bogataš ustanovio. I, što je najluđe, sve su stranke u postupku zaključile kako su pobijedile u sporu, što su, dakako, i proslavili. Na zabavi kod Johnsonove djece pojavili su se čak sudac i porotnici!
Kako je trošila novac?
Bogata nasljednica odselila je nakon toga u Monako, a imala je i kuće u Italiji i Poljskoj. Bogatstvo je uglavnom trošila na sponzoriranje umjetnosti i kupovinu umjetnina, pomagala je i poljskim studentima da se školuju u Americi i ulagala u humanitarne projekte.
Njen pokušaj da investira 100 milijuna dolara u Lenjinovo brodogradilište u Gdansku, dom sindikata Solidarnost ovjekovječen je naslovnicom New York Times Magazina koja je prikazivala nju i Lecha Walesu, suosnivača tog sindikata i kasnije prvog postkomunističkog predsjednika Poljske, s naslovom "Lechov američki anđeo". No, do ulaganja nije došlo zbog uvjeta koje je postavila pred radnike - garanciju da neće stupati u štrajk i da će drastično srezati broj ljudi.
Nikad se nije udavala, a preminula je od duge, zasad neimenovane, bolesti.
