Njezina priča nije jedinstvena, njezina priča nije sretna, ona nema happy end, ali zasigurno je afrička.
Ušla je u kafić na visokom potpeticama, u uskim tajicama i s dubokim dekolteom. Pozdravila se sa svima jer poznata je u kvartu u kojem operira već godinama.
Mauren je prostitutka. Tako se deklarira i ne smeta joj što je nazivaju tim imenom. "Pa to je moj posao", kaže. "Ovo je moj kvart, ovdje radim već više od deset godina, zarađujem za život i svi me znaju. Poznata sam, znaš?", ponosno je izjavila sjedeći na visokom barskom stolcu.
Ona je jedna od onih afričkih prostitutki koje zarađuju na klijentima iz Europe. Čim ugleda bijelca, u očima joj se zavrte dolari. Mauren je ujedno i elokventna, vješto govori engleski i poznaje Kampalu kao svoj džep. Rado će pomoći ako treba i u drugim stvarima, za novac, naravno.
Surov životni put
"Odrasla sam u Kampali, ali rođena sam u gradu Gulu, na sjeveru Ugande. Kad sam bila mala, u mojem je mjestu započeo rat. Otac mi je bio vojnik i radio je za vladu. Jedne noći bili smo kod kuće i začula se pucnjava. Otac je mene, brata i majku odvukao u podrum. On je ostao u kući, a mi smo sve gledali kroz malene otvore između dasaka. Zadnje čega se sjećam, prije nego sam se onesvijestila, je kako su mu nožem prerezali grkljan", govori Mauren s knedlom u grlu prisjećajući se strahovitih ratnih dana.
Sukob o kojem priča dogodio se 1990-ih, kad je sjeverom operirao zloglasni Joseph Kony i njegova Vojska spasa. Mauren, danas 25-godišnjakinja, pokušava zaboraviti taj događaj iz djetinjstva. "Sljedećeg smo dana pobjegli u Kampalu. Bilo je jako teško jer nismo imali posao, a trebalo je nekako preživjeti. Moja majka je odlazila u noćne klubove ne bi li nešto zaradila. Spetljala se s nekim bijelcem koji joj je slao novac ne bi li nas uspjela prehraniti. Čak je neko vrijeme i živio s nama. Ali jednog dana umrla mi je majka i bijelac kojeg smo zvali Mike jednostavno se izgubio."
Mauren za sebe kaže da je njezina jedina škola bila ulica i da je naučila nositi se s ljudima i problemima na svoj način. "Prirodno sam inteligentna, znaš? Nema to veze sa školom", pohvalila se.
Majčinim stopama
"Imala sam 13 godina i nisam znala kako dalje. Trebalo se brinuti o malenom bratu. Odlučila sam raditi isto što je radila i moja majka. Počela sam obilaziti noćne klubove", kaže kao da je to nešto sudbinski, nešto normalno.
"Nisam se uopće osjećala neugodno jer proživjela sam i veće stresove u životu od prodavanja vlastitog tijela. Jednostavno, našla sam se u situaciji koju nisam mogla kontrolirati. Mislim da je to bio jedini izlaz iz tadašnje situacije."
Ali kao i svaka priča o prostituciji, i ova ima svoj početak, ima svoj klik. Mauren kaže da je sve započelo s nemogućnošću plaćanja stanarine.
"Naš stanodavac je zaprijetio da će nas izbaciti ukoliko mu ne platimo. Kad sam rekla da nemam novca, pozvao me je k sebi i predložio mi da umjesto novca s njim spavam. Uradila sam to. Kasnije sam si postavila pitanje: zašto to ne bih radila i s ostalima?"
Najbolji klijent je bijeli klijent
Nakon što je popravila dekolte, našminkala usne, odgovorila na nekoliko telefonskih poziva i priznala mi da je u žurbi, ispripovijedala je priču o bijelcima kao o najboljim mušterijama. Kao daru s neba koji joj pada ravno u krilo.
"Najčešće sam išla na bijele mušterije jer vjerujem da oni imaju najviše novca. To mi je puno pomoglo u životu. Krenula sam naprijed, imala sam novca. Platila sam stanarinu, odjeću, namještaj. Nikad mi recimo nije palo na pamet da radim nešto drugo. Prostitucija mi je bila u glavi i to je preuzelo kontrolu nad mojim životom. A zašto bih i radila? Znaš li koliko zarađuju cure koje rade kao konobarice? Od 50 do 100 dolara mjesečno. Toliko zaradim za jednu noć jer usluge naplaćujem od 20 dolara naviše. Nikad manje od 20", priznaje Mauren.
No, život prostitutke itekako može biti riskantan. Tu su spolno prenosive bolesti, prijetnje smrću…
"Priznajem, to je riskantno. Ima slučajeva kada se moraš boriti. Netko ti zalijepi šamar, netko te želi ubiti, netko ne nosi zaštitu. Jednom me je mušterija odvela u mračni slam i zaključala vrata automobila. Htio je seks bez zaštite. Uspjela sam se izmigoljiti i pobjeći glavom bez obzira. Bio je crnac. S bijelcima sam rijetko imala takvih problema."
Priču o Mauren možete u cijelosti pročitati ovdje.
Prostitucija je u Ugandi još uvijek ilegalna. No, postoji inicijativa da se za oko 5000 seksualnih radnica u Kampali uvede godišnji porez kako bi se izbjegla uhićenja. No, kako god bilo, vlasti o tome baš i ne vode računa. U Ugandi prostitutke rade same: nema makroa, nema 'zaštitnika'. Svemu prilaze krajnje pojednostavljeno: netko prodaje mango, netko tijelo… nema tu puno filozofije. Pragmatične su.
