Ono oko čega su se u Njemačkoj lomila koplja već dulje vrijeme, jutros je tamošnje savezno Ministarstvo gospodarstva i zaštite klime definitivno objavilo; vlada Njemačke odlučila je sasvim preuzeti upravljanje trima rafinerijama ruske tvrtke Rosneft Deutschland, kompanijom koja do danas nije pokazala znakove odustajanja od uvoza ruske nafte.
Riječ je zapravo o dvije tvrtke kćeri Rosnefta koje se navode u odluci, osim o Rosneft Deutschland, još i o RN Refining & Marketing GmbH, što zapravo znači da nadležna njemačka agencija uvodi prisilnu upravu nad Rosneftovim podružnicama koje drže rafinerije PCK Schwedt, MiRo u Karlsruheu i Bayernoil u Vohburgu.
Odluka se primjenjuje od danas, vrijedi najmanje narednih šest mjeseci, a u tekstu objave stoji i to da je riječ o uvoznicima koji su "svakog mjeseca uvozili u Njemačku nafte u vrijednosti od više stotina milijuna eura". Jasno je da u pozadini odluke stoji naftni embargo Rusiji zbog napada na Ukrajinu.
O koliko je značajnom potezu riječ govori i to što na tri spomenute rafinerije otpada čak 12 posto cjelokupnih kapaciteta prerađivanja nafte u Njemačkoj.
Kad je riječ o Rosneftu i interesima tog ruskog naftnog diva za postrojenjima za preradu nafte u Europskoj uniji, zanimljivo je primijetiti da se samo nekoliko mjeseci nakon službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo EU-a pojavila prva vijest o zainteresiranosti Rosnefta za INA-u.
Ovako je Večernji list tada pisao:
"Visoki hrvatski dužnosnici tijekom proteklih godinu dana u više su navrata kontaktirali s čelnim ljudima Rosnefta. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak u Sankt Peterburgu susreo se s čelnim čovjekom ruske kompanije Igorom Sečinom, inače bivšim zamjenikom i jednim od najbližih suradnika Vladimira Putina. Početkom lipnja Sečin je posjetio Hrvatsku, susreo se s predsjednikom Josipovićem i premijerom Milanovićem, a u intervjuu za Večernji list potvrdio da je kompanija koju vodi zainteresirana za poslovanje u Hrvatskoj."
Tada se spominjalo 19 posto, 20 posto udjela u INA-i i milijardu eura. Nekoliko mjeseci poslije Večernji list je iznio na vidjelo dokument o tome da Rosneft razmatra preuzimanje INA-e i slovenskog Petrola, sve kako bi stvorio novu, vertikalno integriranu "naftnu megakompaniju" s desecima tisuća zaposlenih, s tisuću benzinskih postaja i jakim tržišnim udjelom diljem jugoistočne Europe i zapadnog Mediterana.
U intervjuu Jutarnjem listu iz 2017. tadašnji i sadašnji izvršni direktor Rosnefta Igor Sečin kazao je da ta naftna mekakompanija želi ući u INA-u i da točno zna što treba napraviti s rafinerijama u Sisku i Rijeci. Tada je govorio i o svom posjetu Hrvatskoj 2013., kad je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović.
Sečin, već tada milijarder na glasu kao "jedan od Putinovih oligarha", čovjek koji je od 2008. do 2012. bio i zamjenik predsjednika vlade Ruske Federacije, zbog uloge Kremlja u Ukrajini od 2014. je pod sankcijama SAD-a. EU ga je, pak, pod svoje sankcije stavila četiri dana nakon napada Rusije na Ukrajinu ove godine i zamrznula mu svu imovinu, između ostalog i dvije njegove superjahte.
RTl je tada konstatirao pravu prirodu zanimanja Rosnefta za ovaj dio svijeta, što se pokazalo uvelike proročanskim: "Naravno ruska energetska prisutnost u ovom dijelu regije je klasičan politički alat širenja geopolitičke dominacije. Pogotovo u državama koje su članice NATO-saveza poput Hrvatske."
Čak je i Radio Slobodna Evropa u jesen 2017. pisala o "ulasku Rosnefta u Inu, zašto ne?".
Priča s Rosneftom nije mirovala niti narednih godina. U siječnju 2020. Nacional je izašao s člankom o tome da će "ruski Rosneft nastojati iskoristiti Milanovićev dolazak na Pantovčak kako bi konačno pokušala realizirati svoju ambiciju da, umjesto hrvatske vlade, preuzme paket dionica INA-e od MOL-a".
Tada se vrijednost udjela MOL-a u INA-i, barem što se tiče ruske strane, procjenjivala na 800 milijuna eura. Do konačnog ulaska Rosnefta, međutim, nije došlo.
