Je li budućnost hrane uzgoj koji ide iz epruvete u laboratoriju? Kako to da poljoprivrednici, unatoč tome da bez hrane ne možemo, nisu bogataši, već moraju prosvjedovati i žive na rubu gole egzistencije? Za Danas.hr ova pitanja i budućnost prehrambene industrije jkomentirao je profesor s Agronomskog fakutlteta, Ivo Grgić.
"U svakom od nas je 'pritvoren' mali ili veliki buntovnik, i ja na prosvjede gledam s odobravanjem, dijelom i kao relikt moga odrastanja", kaže Grgić. "Jer, prosvjedi su korektor, upozorenje nekome da baš i nije onako kako on misli da jeste. Za mene je puno opasnije i pogubnije kada zavlada bezvoljnost i kada postane dominantno „ne možemo ništa, može i gore“, dodaje.
Smatra da treba pažljivo osluškivati zahtjeve i očekivanja prosvjednika.
Hrvatska vs. Njemačka
"Značajna je razlika između nedavnih prosvjeda u Hrvatskoj i ovih u Njemačkoj. Poljoprivrednici u Njemačkoj su znatno organiziraniji nego naši u Hrvatskoj. Kao što je rascjepkana vlasnička struktura hrvatskih poljoprivrednika, tako su i rascjepkani njihovi interesi, a prisutno je i veliko međusobno nepovjerenje te ih je teško okupiti „više od jedne slavonske svadbe“ na duže od 'dvije rakije s nogu'", smatra Grgić koji dodaje da su prosvjedi u razdoblju stvarne opasnosti od afričke svinjske kuge bili "nemušti, neozbiljni, a i sami čelnici nisu ulijevali povjerenje".
"U Njemačkoj se poljoprivrednici protive "smanjenju i ukidanju određenih potpora", ali idu čak tako daleko da se "odriču potpora uz uvjet slobodnog formiranja svojih cijena". Znači, jasno i glasno, isto kao što glasno reče i ministar financija da "u državnoj riznici nema dovoljno novca koliko poljoprivrednici traže"", kaže Grgić.
"A što znači "granica isplativosti", vidjeti ćemo i na koncu prosvjeda u Njemačkoj, kao i kod nas nakon naših prosvjeda", dodaje.
'Kratak put od demokracije do destrukcije'
Oni koji prate europske prosvjede poljoprivrednika, vjerojatno su zapazili su da je to "gospoda kao i bilo iz koje druge djelatnosti". Tom dojmu doprinosi i prikazana mehanizacija, suvremena i skupa, koja može odvući pozornost od suštine prosvjeda i problema s kojima se njemački poljoprivrednici susreću.
"Dobro oni znaju da mi ne možemo bez hrane, ali i da sami baš i ne bi postali proizvođači. Zbog toga će poljoprivredni prosvjedi uvijek polučiti barem dio onog zbog čega su započeti", smatra Grgić te dodaje kako je pritom bitno da se na njihovo čelo ne "ubace profesionalni prosvjednici sumnjivih pobuda".
"Jer kratak je put od demokracije do destrukcije. Sjetimo se Lenjina, Tita, ali i drugih, "popularnijih" kao što je bio M.L. Kinga, L. Walese i dr., koji su mijenjali i političke sustave, a ne samo određene djelatnosti", kaže te naglašava da bez poljoprivrednika ne možemo te da su oni gospoda isto onoliko koliko su to i učitelji, a ponekad i više.
Za cijene hrane Grgić kaže da će ići gore.
"Cijena hrane će ići gore, nominalno sigurno, ali se plašim tendencije da će to biti i realno. Moguće su godišnje oscilacije, ali u narednih petnaestak godina cijene će rasti", kaže profesor te pojašnjava da čimbenika nekoliko.
"Prvo, ne po važnosti, u srednjoročnom razdoblju neće doći do smirivanja svjetskih političkih previranja i preslagivanja, što izravno utječe na cijene poljoprivrednih inputa, te još više na tržne cijene poljoprivrednih proizvoda i hrane. Drugo, poljoprivreda je "troma" djelatnost te svima treba duže razdoblje prilagodbe i pronalaska odgovora na prijetnje i izazove. I treće, doći će do globalnog porasta realnih zarada koje će moći "podnijeti" cjenovni porast izdataka za prehranu. Jer, pojmovi "skupo i/ili jeftino" su relativni pokazatelji i blagi porast cijena hrane je veliki udar na budžet siromašnih, ali neznatan za one druge. Kao što je to bilo jučer, tako je danas, a biti će i sutra", pojašnjava profesor Grgić.
Ovdje možete pročitati cijeli intervju s profesorom Grgićem te više o tome što profesor govori o "hrani budućnosti" i drugim promjenama koje čekaju poljoprivrednike, ali i nas potrošače.
Cijene idućih godina ne bi trebale rasti
Cijene idućih godina ne bi trebale rasti jer kupci ne žele više plaćati skupo, piše u nedjelju Večernji list, navodeći da se u posljednje vrijeme govori i piše o primjetnom padu cijena nekoliko proizvoda koje možemo pronaći i u sindikalnoj potrošačkoj košarici što, prirodno, izaziva optimizam.
Međutim, inflacije i dalje ima, pa snižavanje cijena dok je ona prisutna može nositi i određene opasnosti koje nisu odmah vidljive. Primjerice, razlog pada cijena važan je faktor u tome je li do toga došlo jer je potražnja pala pa se povećavaju zalihe ili je to zbog veće konkurencije. Ekonomski analitičar Damir Novotny podsjeća kako je inflacija uvijek jako opasna, pogotovo ako prijeđe u hiperinflaciju.
"Zbog toga se zapravo i monetarne vlasti jako boje inflacije iznad 5 posto godišnje ako bi ona bila trajna. Tada se ona pretvara u ono što zovemo stagflacijom, stagnacijom uz inflaciju. Hiperinflacija je iznad 10 posto, kao što je imala Srbija, pa imamo zanimljivost da kupci iz Srbije dolaze u Hrvatsku jer su neki proizvodi jeftiniji nego tamo, ne oni za koje je vlada intervenirala nego jednostavno zbog usporavanja inflacije, s time da kod njih plaće nisu pratile inflaciju.
Inflacija je monetarni fenomen, držim se teorijskog koncepta prema kojem je inflacija situacija kada na tržištu postoji višak novca, a manjak roba. Inflacija uvlači na tržište veliki broj ponuđača koji na inflaciji žele zaraditi pa se stvara veća ponuda koja, prirodno, izaziva i pad cijena. Primjerice, htjeli to njemački poljoprivrednici priznati ili ne, njima je inflacija jako pomogla, tamo su oni imali rast dobiti od 57 posto prošle godine, prema statistikama. Očito su razlozi njihovih prosvjeda politički", objasnio je dr. Novotny.
Mehanizam motiviranja kupaca dosta govori o razlozima zašto inflacija nastupa. Isto tako i što može donijeti uplitanje vlade pored prividne kontrole cijena, piše novinar Večernjeg lista Zoran Vitas.
POGLEDAJTE VIDEO: Njemačka puca po šavovima. Ekonomija u rasulu, Nijemci nezadovoljni jer ne znaju nemati, okreću se populizmu
