Pobjegao je iz Haraste, predgrađa Damaska u kojem se svaki dan vode žestoke borbe, koji danas izgleda kao Vukovar 90-ih godina za vrijeme srpske agresije.
"Borbe u kojima je poginulo mnogo mojih prijatelja i rođaka vode se svaki dan. Nadam se da ću uspjeti doći u bilo koju zapadnu zemlju i nastaviti sa studijem i početi novi život", govori. Novac za put posudio je od prijatelja no pokraden je na samom početku putovanja. Zato je prehodao više od 120 kilometara kroz Tursku, Grčku, Makedoniju i Srbiju. Sada ne osjeća svoja potpuno izguljena stopala, prenosi Večernji list.
Ne želi u bolnicu jer se boji da će zatvoriti granice
"Cipele su mi se raspale još prije ulaska u Tursku. Nisam imao novca da kupim druge jer su mi kriminalci koji su me prebacivali u Tursku ukrali sav novac" govori. Dio je hodao, dio stopirao a negdje su mu dobri ljudi platili prijevoz autobusom i vlakom.
"Misao da će mi biti bolje me održava. Danas su mi srpski liječnici predložili da idem u bolnicu. No, bojim se da će, odem li u bolnicu i budem li ondje nekoliko dana, dotad biti zatvorene sve granice u Europi" govori Ahmed o dodaje da ne pomišlja na povratak u Siriju, prenosi Večernji list.
Govori tri jezika
"Kamo da se vratim? U bratoubilački rat i razaranje? Borio sam se na jednoj strani, a moji školski prijatelji na drugoj. Možete misliti kakav je to osjećaj?", ispričao je.
"Mnogo je onih koji nas gledaju s prijezirom. Među nama ima i liječnika, inženjera i sveučilišnih profesora. Ja ne dolazim u Europu prosjačiti, želim raditi. Govorim arapski, francuski i engleski, i samo me tri ispita dijele do diplome inženjera arhitekture", optimističan je.
