Sporazum o iranskom nuklearnom programu koji je Teheran postigao sa šest svjetskih sila sadrži stotinu stranica teksta, a uz opći sporazum u njemu je i pet aneksa koji se odnose na tehnička pitanja.
Donosimo najvažnije zaključke postignutog sporazuma.
Broj centrifuga kojima se obogaćuje uran smanjuje se s 19 tisuća na 6 tisuća u idućih 10 godina, a Iran smije koristiti sano starije modele centrifuga, umjesto produktivnijih modernih tipova. Uran se smije pročišćavati samo na niskoj razini od oko 4 posto, što je dovoljno za gorivo za reaktore, ali apsolutno nedovoljno za nuklearno oružje, za koje je potrebna 90-postotna čistoća urana.
Iran će drastično smanjiti količine uskladištenog niskoobogaćenog urana sa sadašnjih 12 tona na 300 kilograma i to tako što će razliku izvesti u Rusiju.
Istraživački reaktor u Araku nanovo će se izgraditi kako ne bi proizvodio plutonij kao otpadni materijal. Bez te mjere bi se svake godine proizvelo dovoljno materijala za dvije nuklearne bojne glave. U tajnosti izgrađeno postrojenje za obogaćivanje urana Fordo biz će prenamijenjeno u centar za nuklearno istraživanje.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) provodit će nenajavljene inspekcije u kratkim intervalima kojima će osigurati da se nuklearna postrojenja ne koriste u vojne svrhe. Iran mora dopustiti i inspekcije svojih vojnih postrojenja ako to zatraže IAEA i tri od šest svjetskih sila potpisnica sporazuma.
Gospodarske sankcije na izvoz iranske nafte, bankarske poslove i druga područja postupno će se ukidati, no IAEA najprije mora provjeriti da je Iran poduzeo sve mjere kako bi ograničio svoj nuklearni program, što se očekuje krajem godine.
Embargo Ujedinjenih naroda na iranski uvoz i izvoz konvencionalnog oružja ostat će na snazi još pet godina. Uvoz opreme za iranski program balističkih projektila bit će zabranjem još osam godina.
Sporazumom je dogovoren mehanizam automatske obnove sankcija ako se utvrdi da Iran krši dogovorene uvjete.