"Ja samo imam svoj šljem, eno ga tamo. I šal. To mi je sve od rudnika. A sad dobijem sat, dobijem narukvicu, dobijem... pi*ku materinu!", kazao je rudar Alija Sirotanović, upadljivo nezainteresiran za sve što su mu nudile vlasti Jugoslavije, zahvalne zbog činjenice da su nakon njegovog rekorda od 152 tone ugljena izvađenog u jednom danu, mogle reći: "Tito je pobijedio Staljina!"
Obaranje rekorda koji je dotad držao sovjetski rudar Aleksej Stakhanov dogodilo se u turbulentnim vremenima, samo godinu dana nakon što je Josip Broz Tito odlučio sudbinu Jugoslavije odvojiti od SSSR-a. A Sirotanoviću, skromnom rudaru i legendarnom udarniku iz bosanskog seoceta Trtorići, zaista su nudili svašta. I novi auto, i novi stan u obližnjoj Brezi, novu kuću...
On je nakon rekorda samo kazao da želi – veću lopatu. I dobio ju je, a po njemu je nazvana "sirotanovićka".
Sve što je imao od oružja, to su srce, ruke i lopata
"Drugovi i drugarice, treba raditi!", bila mu je osnovna gospodarska i životna maksima. Kao udarnik, zaslužio je biti na novčanici od 20 tisuća dinara. Po njemu je nazvana malena ulica u Brezi, a upisan je i u povijest rock'n'rolla kao junak koji je inspirirao pjesmu Srce, ruke i lopata Zabranjenog pušenja.
Spasio se 13. svibnja 1990. godine. Umro je ne vidjevši krv u kojoj se ugušila republika koja ga je učinila herojem, a on nju udarničkom zemljom, zemljom radnika.
