Nakon šest mjeseci istraživanja, 32-člana skupina francuskog parlamenta objavila je izvješće u kojem piše da "cijela Francuska kaže 'ne' potpunom pokrivanju lica i traži da se takva praksa zabrani na teritoriju Republike". Izvješće sadrži 18 prijedloga o zabrani pokrivanja lica na javnim mjestima i kaže da je to "protivno vrijednostima Republike", "neprihvatljiva praksa" koja ugrožava "žensko dostojanstvo".
U izvješću se preporuča i odbijanje boravišne dozvole i državljanstva svakoj osobi koja na "radikalan način prakticira vjeru", u što se ubraja i pokrivanje glave i lica.
Francuska inače ima najveću muslimansku populaciju u zapadnoj Europi s oko 5 milijuna muslimana, a u zemlji manje od 2000 žena zastire lice "nikabom" koji prekriva nos i usta, ali ne i oči.
Rasprava u parlamentu o tom pitanju bila je burna jer je desnica podijeljena, a socijalisti zahtijevaju prekid rasprave o francuskom nacionalnom identitetu, koju je vlada također pokrenula i u čemu ljevica vidi rasistička zastranjenja. Konačno izvješće tijesno je usuglašeno jer se parlamentarci nisu mogli dogovoriti o potpunoj zabrani pokrivanja lica na javnim mjestima te očekuju da bi zabrana mogla stupiti na snagu krajem 2010. godine.
Nekoliko sati nakon objavljivanja izvješća parlamentarnog povjerenstva kojim se francuskim muslimankama zabranjuje nošenje na javnim mjestima velova koji pokrivaju lice zvanih burke ili nikabi, predsjednik Nicholas Sarkozy je rekao da se u Francuskoj, uz ostale vrijednosti, brani "nepobitno dostojanstvo osobe i apsolutna jednakost muškarca i žene".
Prema anketi 56 posto Francuza želi zabranu pokrivanja lica na ulici, a 62 posto njih želi to zabraniti u javnim ustanovama.
Muslimanska praksa pokrivanja žena je raznolika. Vrlo je raširen "hidžab", rubac koji prekriva kosu, uši i vrat, ali lice ostavlja slobodnim, dok burka, plašt potekao od afganistanskih paštuna, potpuno zamata tijelo žene ostavljajući joj tek sitnu mrežicu za oči. Stupanj tolerancije prema pokrivanju lica razlikuje se od jedne europske zemlje do druge i kreće od potpune zabrane do izostanka ograničavanja, primjerice u Velikoj Britaniji koja ničim ne ograničava pravo na izražavanje vjerskih uvjerenja u odijevanju.
