Do sada je potvrđeno više od 80 slučajeva majmunskih boginja u 11 zemalja, objavila je Svjetska zdravstvena organizacija, a istražuje se još 50 sumnjivih slučajeva.
Zaraza je potvrđena u Italiji, Švedskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Portugalu, SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji - gdje je prijavljen prvi europski slučaj.
Majmunske boginje se najčešće pojavljuju u udaljenim dijelovima središnje i zapadne Afrike.
U priopćenju u petak, WHO navodi da su ovi slučajevi majmunskih boginja netipični, jer se javljaju u neendemskim zemljama
Regionalni direktor WHO-a za Europu Hans Kluge upozorio je da će se virus sve brže širiti među populacijom jer ulazimo u ljetnu sezonu s masovnim migracijama turista, okupljanjima, festivalima i zabavama.
Majmunske boginje su inače rijetka virusna infekcija koja je obično blaga i od koje se većina ljudi oporavi za nekoliko tjedana.
Virus se ne širi lako među ljudima i kaže se da je rizik za širu javnost vrlo nizak.
Ne postoji specifično cjepivo za majmunske boginje, ali cjepivo protiv velikih boginja nudi 85 posto zaštite budući da su dva virusa prilično slična, iako se ne zna koliko bi u ovom slučaju ta zaštita trajala.
Nabavljaju cjepivo za velike boginje
Stoga u nekim zemljama, poput Španjolske i Velike Britanije, nabavljaju zalihe cjepiva protiv velikih boginja te ga već nude onima s višom razinom izloženosti majmunskim boginjama.
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) naveli su kako postoji mogućnost unosa majmunskih boginja u Hrvatsku. Za sada svi oboljeli muškarci, a u većini slučajeva se smatra da su se zarazili pri spolnom odnosu s muškarcima, dodali su iz HZJZ-a.
No, WHO je naglasio kako se ne smije stigmatizirati određena skupina ljudi jer to može biti prepreka zaustavljanju, odnosno prevenciji širenja.
Do sada nisu potvrđeni slučajevi unosa zaraze u Hrvatsku iz Afrike u kojoj se ova bolest najčešće javlja u ruralnim sredinama u središnjem i zapadnom dijelu kontinenta (DR Kongo, Nigerija).
Iz HZJZ-a su istaknuli da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo blizak kontakt s bolesnikom.
Uzročnik je virus, sličan virusu velikih boginja, a prirodni su mu rezervoar najvjerojatnije neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini središnje i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama.
S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem i kontaktom s kožnim promjenama oboljelih.
Simptomi zaraze
Bolest se očituje povišenom temperaturom, glavoboljom, zimicom, isrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom kao kod vodenih kozica.
Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.
Iz HZJZ-a su napomenuli i da postoji velika razlika između velikih i majmunskih boginja jer su velike boginje antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga je nemoguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo.
Kao najvažnije su istaknuli su majmunske boginje puno manje zarazne od velikih boginja.