Mladić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini u razdoblju od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. Tužiteljstvo Haškog suda u završnoj je riječi potkraj prošle godine zatražilo za Mladića kaznu doživotog zatvora. Izricanje presude Mladiću ujedno je prilika za podsjećanje na krvavi put najzloglasnijeg ratnog zločinca iz posljednjih ratova na ovim prostorima.
1. ŠKABRNJA 1991. GODINE
"Bio sam ponižavan kao Srbin, ali to me očeličilo"
Nadređeni su Ratka Mladića u lipnju 1991. godine, na samome početku rata u Hrvatskoj, uputili u Knin, sjedište samoproglašene Republike Srpske Krajine, gdje je preuzeo zapovjedništvo nad 9. korpusom Jugoslavenske narodne armije (JNA). JNA pod njegovim zapovjedništvom te pobunjeni krajiški Srbi u kolovozu te godine spalili su i uništili hrvatsko sela Vrliku pored Sinja i Kijevo pored Knina. Samo na Kijevo ispaljeno je 1500 granata iz minobacača, haubica, tenkova, VBR-a te bačeno 16 kazetnih bombi. Nakon dokazivanja u etničkom čišćenju hrvatskih sela, Mladić je unaprijeđen u čin general-majora. Pod njegovim zapovjedništvom potom su žestoko napadani Šibenik, Zadar i Sinj, a posebno se pamti pokolj u Škabrnji, selu u zadarskom zaleđu, koji se dogodio 18. studenoga 1991. godine, istoga dana kada je pao Vukovar. U Škabrnji su ubijena 84 branitelja i civila, a selo je sravnjeno sa zemljom.
Iako je do 1990. u JNA dogurao do čina pukovnika, Mladić je kasnije govorio da je kao Srbin u toj vojsci doživljavao poniženja. "Zato što sam bio Srbin, obično sam dobivao najprljaviji posao, a isto se događalo i mojim srpskim kolegama. To je na određeni način bilo dobro jer nas je očeličilo i učinilo jačima i prilagodljivijima."
2. SARAJEVO 1992. GODINE
"Razvucite im pamet da ne mogu spavati"
Početkom svibnja 1992. Mladića šalju na novootvoreno ratište u susjednoj Bosni i Hercegovini. Tri dana nakon što je Skupština bosanskih Srba izglasala stvaranje Vojske Republike Srpske (VRS), on biva imenovan njenim zapovjednikom i na tom položaju ostaje do prosinca 1996. godine. U međuvremenu je ponovno unaprijeđen u čin general-pukovnika. Mladić je zapovijedao neprestanim granatiranjem i pucanjem po Sarajevu koje je bilo pod opsadom srpskih snaga od travnja 1992. do veljače 1996. godine tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece. Na suđenju Mladiću u Haagu, kao dokaz je puštena i snimka razgovora iz svibnja 1992. godine u kojem naređuje otvaranje artiljerijske paljbe po dijelovima grada u kojima, kako je rekao, "nema mnogo srpskog življa". Naredio je da se ispali i jedan plotun na zgradu Predsjedništva BiH, a monstruozno zvuče njegove riječi: "Razvucite im pamet da ne mogu spavati".
U istom razgovoru s jednim pukovnikom, Mladić je još mrtvo-hladno rekao: "Tucite slobodno, ko im j**e mater, samo nemojte fabriku dirat jer nam trebaju mašine iz nje. Samo cepaj šefe, u živo meso!"
3. SREBRENICA 1995. GODINE
"Ovo je osveta Turcima za boj na Kosovu"
U srpnju 1995. godine, nakon višednevnih borbi, Mladić je s pripadnicima tzv. Vojske Republike Srpske ušao u istočnobosansku enklavu Srebrenicu nakon čega je uslijedio najstrašniji pokolj u poslijeratnoj Europi. Genocid se dogodio od 13. do 19. srpnja kada je ubijeno više od osam tisuća ljudi, većinom muškaraca i isključivo Bošnjaka.
U optužnici se Mladića tereti za genocid u Srebrenici i na teret su mu stavljena masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Ušavši u Srebrenicu, Mladić je tada pred kamerama bez sustezanja govorio kako je riječ o "osveti Turcima" za boj na Kosovu. Prije masovnog pokolja, Mladić je ustrašenoj i izgladnjeloj djeci dijelio čokoladice i sokove obećavajući Srebreničanima da će biti prebačeni na teritorij pod kontrolom Armije BiH.
Mladićeve vojne i geopolitičke opservacije nerijetko su prelazile u nacionalističku mistiku i metafiziku. Za BiH je kazao da "predstavlja umjetnu tvorevinu komunističkog sistema i austrijskog carstva". "Mi Srbi odbacujemo naziv Bosna. Mi smo Srbi i znamo tko smo. "Drina nikada nije bila granica, niti će biti. Drina je naša kičma. Ona protječe kroz centar srpskih teritorija. Znate li kako je nastala Drina? Od suza srpskih majki", kazao je onomad.
4. OPTUŽNICA I SKRIVANJE 1995. - 2011. GODINE
"Branio sam svoju kuću"
Nedugo nakon pokolja u Srebrenici, Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu podigao je 24. srpnja 1995. godine optužnicu protiv Mladića za genocid, zločine protiv čovječnosti te brojne ratne zločine, uključujući i teroriziranje Sarajlija snajperima. Optužnica je 16. studenoga iste godine proširena i na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom napada na UN-ovu zaštićenu zonu u Srebrenici. Mladić se nakon sklapanja mira u BiH sklonio u Srbiju, no godinama se ondje nije skrivao. Viđen je, primjerice, 2000. godine u VIP-loži na nogometnoj utakmici reprezentacija tadašnje SR Jugoslavije i Kine u Beogradu. Navodno je često boravio u Moskvi, Solunu i Ateni, a na beogradskom groblju na Topčideru posjećivao bi grob svoje kćeri Ane koja je 1994. godine počinila samoubojstvo. Njegovio skrivanje počelo je tek 2001. godine nakon pada Slobodana Miloševića i njegova izručenja Haagu.
Svoja je zlodjela tumačio tipičnim "samo sam branio svoje" tvrdnjama. "Bilo bi ispravno reći za mene da imam rogove na glavi, da sam izvršio invaziju na Vijetnam, Kambodžu ili Falklandske otoke. Nisam išao u Zaljev, ni u Somaliju. Branio sam kuću. Zapravo, moja kuća je jedna od prvih koja je spaljena u svibnju 1992.", kazao je u jednom intervjuu.
5. UHIĆENJE I IZRUČENJE, 2011. GODINE
"Ovo su gnjusne i monstruozne optužbe"
Nakon više od deset godina skrivanja, Mladić je uhićen 26. svibnja 2011. u selu Lazarovu pokraj Zrenjanina. Pronađen je u kući svojih rođaka, a ondje se skrivao pod imenom Milorad Komadić. Nakon privođenja pred sud u Beogradu ubrzo je izručen Haškom sudu. Zatečen je, kako je rečeno, u teškom psihofizičkom stanju.
Tijekom prvog izlaska pred haškog suca Alphonsea Oriea bio je drzak i tražio je od njega da mu "ne čita optužnicu ni u jednom slovu". Prethodno je, ušavši u sudnicu, kazao: "Ja sam general Ratko Mladić, rođen na čisti ponedjeljak 1943. u selu Božanovićima pokraj Kalinovika gdje je tada bio rat", dodavši da razumije samo materinski srpski te makedonski jezik, dok ostale jezike ne razumije.
Nakon što mu je sudac Orie ipak pročitao optužnicu, Mladić mu se obratio rekavši: "Želio bih dobiti ove gnjusne optužbe da to dobro pročitam i razmislim s mojim odvjetnicima, jer meni treba više od mjesec dana za te monstruozne riječi koje nikad nisam čuo, niti ih mogu shvatiti."
6. PRESUDA U HAAGU, 2017. GODINE
"Branio sam srpski narod u skladu sa zakonom"
Optužnicom se Mladića i Radovana Karadžića, političkog vođu bosanskih Srba, teretilo za sveobuhvatni zločinački pothvata čija je svrha bila trajno uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata. Kao ratni zapovjednik bosanskih Srba optužen je za genocid u Srebrenici gdje je 1995. ubijeno 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka, a optužnica ga tereti i za opsadu Sarajeva, koja je trajala 44 mjeseca i u kojoj je ubijeno oko 10.000 ljudi. Optužen je i za brojne druge zločine nad Bošnjacima, bosanskim Hrvatima i drugim nesrpskim civilima u BiH od 1992. do kraja 1995. godine.
Mladić je, kroz usta svoga odvjetnika, u završnoj riječi ustvrdio da je nevin, odnosno da je "kriv samo zato što je Srbin i što je branio srpski narod u skladu sa zakonom u ratu koji su drugi započeli".
Gotovo nezamislivo zvuči da je čovjek odgovoran za osam tisuća žrtava Srebrenice i još tisuće diljem Hrvatske i BiH, jednom prilikom izgovorio rečenicu koja bi se prije mogla pripisati Mahatmi Ghandiju ili Johnu Lennonu: "Kada bi ljudi poslušali moj savjet, i kada bi bilo u mojoj moći, ne bih dopustio da postoji riječ 'rat' ni na jednom jeziku. Zabranio bih sve oružje, čak i kao igračke." No i to govori o dijaboličnoj naravi ovog krvnika.