Dok zapadne države kaotično pokušavaju izvući iz Afganistana zaposlene u svojim veleposlanstvima i svoje državljane, ambasade Rusije i Kine u toj zemlji ostaju otvorene, piše za Deutsche Welle Alexander Görlach, viši savjetnik Carnegiejevog vijeća za etiku u međunarodnim odnosima i znanstveni suradnik na Sveučilištu u Oxfordu.
Mržnja prema slobodi i ljudskim pravima
Brzim ponovnim osvajanjem zemlje, talibani su popunili prazninu nastalu povlačenjem međunarodnih snaga. I dok njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas nije vidio što se sprema i sramotno nije poduzeo odgovarajuće mjere predostrožnosti kako bi lokalnom osoblju omogućio dolazak u Njemačku, Kina je bila aktivna i već je postigla dogovor s talibanima.
Po prirodi stvari, „božji ratnici“ i diktature međusobno su bliski. Ujedinjuje ih mržnja prema slobodi i ljudskim pravima. To da se angažman za upravo te vrijednosti sada, nakon dvadeset godina, završava bez ikakvog otpora, budi pobjednički osjećaj među autokratima u Pekingu, Moskvi i Kabulu.
Prodaja braće po vjeri
Ali, ništa ne dolazi ni iz čega. Još prije mjesec dana kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi sastao se s delegacijom talibana, nazvavši tu terorističku grupu „važnim akterom" u regiji. Narodna Republika Kina nada se da će time što ostaje nazočna u Afganistanu, osigurati mir na granici sa zapadnom provincijom Xinjiang – provincijom u kojoj je preko milijun muslimana zatvoreno u koncentracijskim logorima i podvrgnuto kineskom preodgoju zbog svoje vjere i islamske kulture.
Kako se čini, talibani su prodali svoju braću po vjeri: Kina je talibanima dala jamstva da će investirati u Afganistanu, dok su talibani najavili da s njihovog teritorija Kini nitko neće objaviti rat. „Božji ratnici” su pritom vjerojatno mislili na one borce koji se snažno zalažu za napaćene Ujgure u koncentracijskim logorima. Talibani svojim terorom u regiji skreću pažnju sa zločina Narodne Republike Kine, koje je Kongres SAD već označio kao genocid. Međutim, više je nego upitno hoće li se te dvije radikalne grupe na koncu i same sukobiti, što bi onda moglo narušiti i sigurnost na kineskoj granici. Peking je kupio vrijeme i može čekati da vidi kako će se stvari dalje razvijati.
Bogata nalazišta sirovina
Granica koja dijeli Narodnu Republiku Kinu i Afganistan duga je samo 76 kilometara. A nedaleko od te granice je jedan važan koridor takozvanog „Novog puta svile" – kineskog financijskog programa za investicije u globalnu infrastrukturu, kojim Kina nastoji osigurati pristup i utjecaj u onim zemljama koje su voljne uzeti kineske kredite. Ukoliko bi taj koridor bio ugrožen nestabilnošću u Afganistanu, to bi moglo trajno ugroziti i interese Kine u Pakistanu.
Ali Peking i u samom Afganistanu ima ekonomske interese: osim naftnih polja, za koja su kineske kompanije već osigurala prava bušenja, zemlja raspolaže i rijetkim sirovinama koje se između ostalog koriste i za proizvodnju „pametnih telefona”, tablet-računala i LED-ekrana. Kina još uvijek nema takav know-how o tehnologiji čipova koje imaju susjedne demokratske zemlje, Tajvan ili Južna Koreja. Procjenjuje se da u Afganistanu ima rijetkih sirovina u vrijednosti i do bilijun američkih dolara. Onaj tko do njih dođe, u budućnosti bi mogao imati veliki utjecaj na globalnu proizvodnju čipova te bi mogao kupce u SAD-u i u Europi staviti pod veliki pritisak.
Dani poniženja za slobodni svijet
Ovi dani su dani poniženja za slobodni svijet, za njegov angažman za slobodu i ljudska prava. Oni nemilosrdno otkrivaju neuspjeh politike Washingtona i Berlina, koji sada sramotno ostavljaju na cjedilu ljude u Afganistanu. Ovi dani su šamar u lice za sve obitelji onih koji su izgubili živote na Hindukušu.
S druge strane, u Pekingu i Moskvi se slavi. Gubitak Afganistana, koji je za neke podnošljiv, trajno mijenja geopolitičku arhitekturu između slobodnog i autokratskog svijeta. Jedno je sigurno: na Hindukušu se sada brane interesi diktatora – a ne više naša sloboda.
