Nakon djelomične mobilizacije, deseci tisuća regrutiranih Rusa poslani su na ratište u Ukrajinu te s malo ili nimalo prethodne vojne obuke bačeni u grotlo rata u kojemu se svakodnevno gine. Njhove supruge bijesne su i očajne, a neke od njih javno su to rekle za Washington Post.
Irina Sokolova iz Voronježa na zapadu Rusije kaže da joj se njezin suprug prošlog mjeseca javio jecajući i gotovo slomljen.
"Oni lažu na TV-u", rekao joj je misleći na propagandiste s državne televizije koji umanjuju ruske neuspjehe i žrtve u Ukrajini. Ona kaže da je plakala skupa s njim, najviše zbog njihovog jednogodišnjeg sinčića.
'Nije imao pojma koliko će biti zastrašujuće'
Supruge, roditelji i rođaci vojnika, uglavnom ljudi koji se inače drže izvan politike, izazivaju gnjev Kremlja objavljujući snimke na internetu i u neovisnim ruskim medijima, pa čak i razgovarajući sa stranim novinarima, govoreći kako su njihovi muževi i sinovi poslani u rat s malo obuke, bez dovoljno opreme i često bez jasnih zapovijedi. Mnogi od njih iscrpljeni su i zbunjeni. Neki izgubljeno lutaju po šumama, drugi odbijaju boriti se.
"Naravno da nije imao pojma koliko će to biti zastrašujuće. Gledamo naše državne TV programe gdje kažu da je sve u redu”, kazala je Sokolova za Washington Post.
Podržavala invaziju dok joj partner nje mobiliziran
Jana je transportna radnica iz Sankt Peterburga. Gorljivo je podržavala rusku invaziju na Ukrajinu sve dok njezin partner nije mobiliziran. I ona potvrđuje priče ostalih koji kažu da su njihovi muževi i partneri morali sami kupiti tople uniforme i čizme te da su imali vrlo malo obuke.
"Oni nemaju nikakve naredbe i nemaju nikakve zadatke. Razgovarala sam s mužem jučer i rekao je da nemaju pojma što da rade. Osjećaju se napuštenima i izgubili su vjeru, svu vjeru u vlasti", rekla je.
U snimkama koje objavljuju, supruge mobiliziranih vojnika drhtavim glasom nižu pritužbe.
Suprug Irine Sokolove je 22. rujna mobiliziran da se bori u 252. motoriziranoj streljačkoj pukovniji. Rekao joj je da nije prošao vojnu obuku “i do 26. rujna već je bio u Ukrajini”, rekla je.
Kada ju je nazvao krajem prošlog mjeseca, rekao je da je a dlaku izbjegao veliku bitku u kojoj je njegova jedinica bila zarobljena, mnogi vojnici ubijeni. On i još dvojica pobjegli su bez ruksaka i tople opreme, ali su se izgubili i završili lutajući šumom.
“Oni su bačeni u vatru, da tako kažem, na prvu liniju, a uopće nisu pravi vojnici. Ne znaju se boriti, oni to jednostavno ne mogu”, rekla je Sokolova ddoavši da joj se srce slama.
'Nitko nas ne sluša i ne želi čuti'
Obitelji drugih muškaraca okupljenih da se bore u pukovniji rekle su da su njihovi najmiliji poslani na prvu liniju bojišnice u blizini Svatova, malog grada u regiji Luhansk, prvog dana u Ukrajini i dobili su jednu lopatu na njih 30 da kopaju rovove. Nekoliko desetaka mobiliziranih vojnika iz pukovnije pješačilo je više od 100 kilometara do mjesta Milove na ruskoj granici i zahtijevalo da se vrati u svoju bazu pored Voronježa. Nakratko su odvedeni u obližnji Valujki u Rusiji, ali je njihov zahtjev odbijen.
''Pisali smo prijave. Pisali smo izvješća. Sve smo radili, ali nitko nas ne sluša. Nitko nas ne želi čuti”, rekao je u videu vojnik Konstantin Voropajev, koji je zatražio pravnu pomoć.
'Ja sam obična žena i samo želim živjeti u miru'
Jana iz Sankt Peterburga koja sa svojim partnerom poslanim u rat u Ukrajinu ima četverogodišnjeg sina, kaže: “Navikli smo vjerovati onome što nam se kaže. sada više nipta ne znam.”
Nakon što je njezin partner regrutiran, više ne uklučuje televizor, ali kaže i da ne krivi Putina "jer je on pametna osoba".
“Potpuno smo zbunjeni, izgubljeni i osjećamo se tako napušteno. Plačemo od jutra do mraka”, rekla je.
Irina Sokolova govori, pak, da ljudi čiji bližnji nisu mobilizirani gledaju svijet kroz ružičaste naočale.
''Nemaju pojma što se događa i ne zanima ih”, kaže.
Jana je svome sinu rekla da je njegov otac superheroj koji se bori protiv zla. Ta bajka odgovara ruskoj imperijalističkoj propagandi, ali u suštini ne zvuči kako treba. Ona je prestravljena mogućnosšću da joj se nnjegin partner više ne javi i da njihov sin odrasta bez oca.
"Ja sam samo obična žena i želim živjeti u miru. To je sve što želim”, kaže.
