U svakom zlu neko dobro - ova poslovica pokazala se istinitom za Nooru Arkavazi, 20-godišnju Iračanku koja je dijelila sudbinu tisuća izbjeglica na balkanskoj ruti, sve dok na ničijoj zemlji, između dviju granica, kišnog dana u ožujku nije susrela makedonskog graničnog policajca Bobija Dodevskog.
"To je bila sudbina", kratko će 35-godišnjak iz Kumanova, dodajući da tog dana uopće nije treba biti na poslu, no zamijenio je kolegu. U mnoštvu promrzlih i izmorenih ljudi susreo je 20-godišnjakinju na rubu snage, koja je bila u groznici.
Ona je smao očajnički htjela saznati hoće li njezina obitelj uspjeti prijeći granicu sa Srbijom i stići do Njemačke jer se baš u to vrijeme počela zatvarati tzv. balkanska ruta. Ispitivala je policajce, a oni su je uputili na Bobija koji dobro govori engleski.
Rekao mi je: "Ne brini, sve će biti jako dobro u tvome životu", govori Noora i dodaje da nije prestao gledati u nju dok joj se obraćao.
"Kad sam prvi put ugledao Nooru, vidio sam nešto dobro u njezinim očima", kaže Bobi koji se dvaput razvodio.
Počeli su se sve više družiti, Bobi se brinuo za Nooru i njezinu obitelj, a ona je nakon nekog vremena odlučila ostati u Makedoniji. U travnju 2016. ju je zaprosio, a u srpnju su se vjenčali, samo četiri mjeseca od dana kad su se prvi put sreli.
Njezini roditelji nisu bili oduševljeni činjenicom da im se kći udaje za nekoga druge vjere. "Izabrala sam dobrog čovjeka za svoj život i udat ću se za njega. Ne želim nikog drugoga", rekla im je te dodala da njezina obitelj više ne razgovara s njom i da sada žive u Austriji.
Bobi i Noora skrasili su se u Kumanovu, ona radi u Crvenom križu gdje puno pridonosi time što zna šest jezika. Bobi ima troje djece iz prethodnih brakova, a uskoro stiže i njihva prva beba.
Noora kaže da joj Irak nedostaje, no i da je u Makedoniji našla svoj novi dom.
"Osjećam da je ovo moja zemlja. Život je tu tako la. Nitko me ne gleda kao da sam izbjeglica", kaže ova 20-godišnjakinja.
