I dalje se zbrajaju žrtve u Turskoj, a broj poginulih prešao je 5000. Jučer smo se nakon potresa čuli s hrvatskom odbojkašicom Mateom Ikić (33) koja trenutačno igra u Gazaintepu, gradu epicentru užasa. Srećom, Matea je za vrijeme potresa bila u Istanbulu na utakmici.
"Bila sam u Istanbulu tijekom potresa, ali je dečko u Gazaintepu, on je sve to doživio", otkrila nam je jučer Matea, a danas smo se čuli s njezinim dečkom koji je proživio stravičan potres.
'Bio sam blokiran, nisam znao što da radim'
"Skočio sam iz kreveta i nisam imao reakcije. Bio sam blokiran i nisam znao što ću. Pas je skočio, gleda mene i gledamo jedno drugoga. Otrčao sam u dnevnu sobu i gledao bih li skočio ispod stola, bih li bio kod štoka, baš blokada. To je trajalo minutu i pol. Kada se zaustavilo, obukao sam majicu, tenisice i jaknu i otišao sam van iz stana. Tu pada snijeg već pet dana i dok sam čistio auto, dogodio se i onaj drugi jaki potres. Tu sam vidio i auto da mi se trese", govori nam Hrvat Luka Piljan.
Kaže kako je nakon toga sjeo u auto i maknuo se na otvoreno mjesto, daleko od zgrade.
"Na sreću, cura i ja smo smješteni u malo luksuznijem dijelu grada, tu su novije zgrade i kvalitetnije je napravljeno tako da je naš kvart skoro pa netaknut. Vratio sam se nakon tri - četiri sata u stan kako bih uzeo nekoliko stvari i vidio sam po rubovima stropa da je malo popucalo, ali to je samo boja zapravo", kaže nam Luka.
Autocesta je propala i ne može se proći
Sjeverni dio grada, koji je bliže tom epicentru, je katastrofa, kaže Luka.
"Prijateljica i ja smo se jučer popodne uputili prema Ankari. Samo je ta jedna cesta otvorena jer je autocesta u potpunosti propala i posve uništena. Nije za korištenje. Prošli smo baš pored grada Nurdağıja koji je odmah pored Gazaintepa. Tamo je apokalipsa. Zgrada koja nije srušena stoji kao toranj u Pisi i samo je pitanje vremena kada će se sve srušiti."
Govori nam kako su ceste tamo razrušene i kako im je plan bio otići u Ankaru, ali je do tamo nemoguće doći.
"Ostali smo u Gaziantepu. Ceste su uništene i ne može se proći pa smo se odlučili vratiti natrag. Nalazimo se na periferiji, to je jedan kompleks od predsjednika kluba. On ima firmu pa smo u toj firmi smješteni, mi, njegovi radnici i obitelj, 30-ak nas je ovdje. Kuhaju nam i stvarno su se pobrinuli za nas i ne mogu reći ništa loše", rekao nam je Luka za kraj.