'Kad vidim tu sliku, najradije bih umro', rekao je za CNN Mohammedov otac Zafor Alam. 'Nema svrhe živjeti u ovakvom svijetu', dodaje.
Najproganjanija manjina na svijetu
Ovaj se slučaj može usporediti s onim kad je mladi sirijski izbjeglica Alan Kurdi pronađen mrtav na turskoj plaži u rujnu 2015. nakon što je njegova obitelj pokušala pobjeći od rata.
Sukobi zbog kojih su ova dva dječačića umrla su različiti, no očaj njihovih obitelji previše je sličan.
Rohingya muslimani smatraju se jednom od najprogonjenijih manjina u svijetu. Vlada Mijanmara smatra ih imigrantima iz Bengala, unatoč činjenici da oni već generacijama žive u Rakhineu.
Rohingya narod je muslimanska manjina koja nema svoju državu. Podrijetlom su iz istočnog Bengala, sada Bangladeša. Žive u mijanmarskoj pokrajini Rakhine, a smatra se da ih tamo ima oko milijun.
Mijanmar ih ne smatra svojim građanima i ne svrstava ih niti u jednu od 135 priznatih etničkih skupina u toj državi.
Iako mnogo pripadnika ovog naroda sada živi u Mijanmaru, tamo ih smatraju uljezima. Organizacija Human Rights Watch kaže da tamo postoje i zakoni koji ih diskriminiraju, ograničavaju im slobodu govora i kretanja, obrazovanja i zaposlenja. Ne dopušta im se posjedovanje zemlje, a zemlja na kojoj oni žive može im se u svakom trenu oduzeti i dati nekom drugome.
'U našem selu, helikopteri i pištolji pucaju po nama, a vatru na nas otvaraju i mijanmarski vojnici. Nismo mogli ostati u našoj kući. Pobjegli smo i skrivali se u džungli. Moji baka i djed su izgorjeli. Naše je cijelo selo spalila vojska, ništa nije ostalo', ispričao je Alam.
Priča kako je hodao šest dana, a nije jeo četiri dana. Cijelo to vrijeme nije spavao.
'Pronašli su mog sina mrtvog'
'Stalno smo mijenjali položaje jer je vojska tražila pripadnike Rohingya. Alam se tijekom putovanja odvojio od svoje obitelji i stigao do rijeke Naf koja teče između Mijanmara i Bangladeša. Počeo je plivati i onda su ga preko granice preveli ribari iz Bangladeša. Tada je započeo proces dovođenja svoje obitelji na sigurno.
'Kontaktirao sam jednog brodara i zamolio ga da pomogne mojoj ženi i sinovima prijeći rijeku. Oni su čekali na drugoj strani. Nazvao sam obitelj 4. prosinca. Očajnički su željeli napustiti Mijanmar. To je bilo zadnji put da sam se čuo s njima. Kad sam razgovarao sa ženom na telefon, čuo sam najmlađeg sina kako me zove 'tata, tata', priča Alam.
Samo nekoliko sati nakon poziva, Alamova je obitelj pokušala pobjeći.
'Kad je policija u Mijanmaru naslutila da se ljudi spremaju prijeći rijeku, otvorili su vatru. Čovjek s kojim sam se dogovorio nabrzinu je uveo sve ljude na brod kako bi pobjegli od pucnjave. Brod je bio prenakrcan i potonuo je', kaže Alam.
Dan kasnije je saznao što se dogodilo.
'Netko mi je telefonom javio da su pronašli mog sina mrtvog. Taj ga je čovjek fotografirao i poslao mi sliku. Ostao sam bez riječi. Jako mi je teško govoriti o sinu. Jako je volio svog oca. U selu su ga svi voljeli', ispričao je.
'Samo rijeka zna koliko je mrtvih'
Alamova priča o njegovoj obitelji koja pokušava pobjeći samo je jedna od mnogih. Međunarodna organizacija za migracije priopćila je da je u Bangladeš samo u posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci pobjeglo čak 34 tisuće ljudi.
'Samo rijeka zna koliko je mrtvih tijela tamo', priča Alam koji sada živi u izbjegličkom kampu Teknaf u južnom Bangladešu.
'Nemam više ništa. Moji sinovi i žena su mrtvi. Nemam kuću u kojoj bih živio, ovdje nema ni hrane. Ljudi koji dugo žive u ovom kampu dali su nam zaklon.'
No ipak je siguran od nasilja.
'Tamo smo živjeli u stalnom strahu. Ovdje u Bangladešu se ne bojimo'.
'Ništa se nije promijenilo'
CNN ne može neovisno potvrditi Alamovu priču jer je pristup sjevernom Rakhineu još uvijek zabranjen. U pisanom odgovoru je Aye Aye Soe, glasnogovornica vlade Mijanmara, rekala da je njegovo svjedočanstvo propaganda i netočno.
No potvrdila je da su vojni helikopteri pucali na selo Rohinga 12. studenoga, no tvrdi da je to bila misija spašavanja od osumnjičenih za zasjedu na vojsku.
Vlada Mijanmara više je puta zanijekala optužbe o kršenju ljudskih prava, rekavši da oni samo vrše 'operacije čišćenja' protiv osumnjičenih uključenih u napad na granice Mijanmara 9. listopada.
Ovog je tjedna vlada objavila da će istražiti policijsku brutalnost nakon što se pojavila snimka na kojoj se vide policajci i vojnici koji tuku seljane.
U rujnu je vlada uspostavila Komisiju za Rakhine na čelu s Kofijem Annanom, kako bi se istražili problemi u toj regiji.
Zafor Alam kaže da je to tek predstava za javnost.
'Osnovali su komisiju kako bi zavarali svijet. Vojska istjeruje ljude iz sela kad komisija dođe. Kad su bili izbori u Mijanmaru, mislio sam da će pobjeda Aung San Suu Kyi biti dobra za nas. No stvarnost je potpuno drugačija. Ništa se nije promijenilo i nas još uvijek proganjaju', rekao je.
'Aung San Suu Kyi i vojska žele eliminirati Rohingyae iz Rakhinea. Ona to niječe', kaže Alam.
Amnesty International je objavio dugo izvješće u kojem stoji da 'sistemska kampanja nasilja protiv Rohingya može biti zločin protiv čovječnosti'.
Aung San Suu Kyi se sastala sa stranim ministrima u Yangonu kako bi raspravila tu situaciju. Rekla im je da vlada pokušava riješiti probleme u toj regiji, no da za to treba vremena.
Zafor Alam kaže da će više vremena rezultirati jedino još većim krvoprolićem.
'Želim da cijeli svijet zna. Vladi Mijanmara ne treba dati nimalo vremena. Vrijeme je da poduzmete nešto, inače će ubiti sve Rohingye', poručuje.
