Kad mu je vojna pobjeda iskliznula iz ruku i uz suprugu koja mu je to službeno bila manje od 40 sati, nacistički vođa Adolf Hitler i njegova vjerna Eva Braun počinili su samoubojstvo 30. travnja 1945. u bunkeru u sjedištu Berlina. Nakon što je sredinom noći bio domaćinom kratkog svadbenog doručka, već popodne istoga dana Hitler se ubio pucnjem iz pištolja, a Braun se otrovala cijanidom.
Posljednjih sati pred smrt Hitler je pepeljasto-sivog lica prolazio labirintom svoga podzemnog bunkera pozdravljajući se s osobljem i najbližim suradnicima. Umro je pet dana uoči svog 56. rođendana.
Borba za vlast
Inače je posljednjih dana svoje mračne vladavine obično bjesnio na vojne zapovjednike zbog onog što je smatrao njihovim promašajima na bojištu dok se Crvena armija približavala Berlinu. Istodobno kako su se njegovi snovi o ogromnom njemačkom carstvu raspadali, Hitler se suočio s drugom bitkom - borbom za vlast među nacističkom elitom u nastojanju da se spasi režim.
Dok je jedan od njegovih zamjenika Hermann Goering tražio da Hitler odstupi kako bi on preuzeo uzde, šef SS-a Heinrich Himmler pokušao je istodobno pregovarati sa zapadnim saveznicima. Jedan od Hitlerovih posljednjih naloga bio je da uhite obojicu.
Hitlerov bunker, sagrađen kao zaštita od zračnih napada, ostao je do danas zatvoren za javnost nakon što su sovjetske snage, a potom i vlasti bivše komunističke Istočne Njemačke, uništile njegove najveći dio.
U jednom od posljednjih svojih pojavljivanja u javnosti, slomljeni Hitler pojavio se u uništenom dvorištu savezne kancelarije u Berlinu kako bi predao odličje Željeznog križa pripadnicima svoje mladeži koje je poslao da se bore u zadnjim nastojanjima da se izbjegne poraz.
Serija vojnih poraza
Samo nekoliko mjeseci ranije Hitler je u radijskom obraćanju pozvao naciju, suočenu sa serijom vojnih poraza, da se ujedini i prevlada krizu "svojom nepokolebljivom voljom". Nekoliko dana prije Hitlera, 28. travnja 1945., s političke i ratne scene nestao je njegov saveznik Benito Mussolini, kojeg je pogubio talijanski partizan.
Glavni nacistički logori smrti također su već bili oslobođeni i širila su se izvješća o masovnim samoubojstvima među nacističkim dužnosnicima i njemačkim civilima, pa je nacijom zavladao kaos. Hitler je naložio uništenje cijele njemačke infrastrukture kako ne bi pala u savezničke ruke.
Politički testament
Nekoliko sati pred smrt, dok se linija fronte u borbi za Berlin približila na nešto manje od 400 metara od njegova bunkera, Hitler je naložio svojoj tajnici da sastavi politički testament. U njemu je vodstvo Njemačkom prepustio svom ministru propagande Josephu Goebbelsu, ali nije nominirao nikoga kao svog nasljednika za Fuerera, što je titula za koju je smatrao da pripada samo njemu.
Kratko nakon toga i Goebbels je počinio samoubojstvo. Tijela Hitlera i Eve Braun su nakon samoubojstva iznesena u vrt, polivena benzinom i zapaljena. Ipak, tek su s padom Sovjetskog Saveza ranih 90-ih godina prošlog stoljeća izišli na vidjelo neki detalji vezani uz Hitlerovu smrt.
Prema sovjetskim dokumentima, ostaci Hitlera, Eve Braun, Goebbelsa, njegove obitelji i Hitlerovih pasa više su puta otkopani i zakopani prije nego li su rasuti u rijeku u sjevernoj Njemačkoj.
Velika sjena nad Njemačkom
Prije 75 godina Hitlerov "tisućljetni Reich" bio je u ruševinama, ali njemačka se nacija još uvijek, gradeći svoju novu ulogu na svjetskoj pozornici, teško miri s poniženjem katastrofalnog rata koji je Hitler pokrenuo i strahotama svoje nacističke prošlosti. "To baca dugu sjenu", rekao je Arnd Bauerkaemper, profesor povijesti na Berlinskom slobodnom sveučilištu, u razgovoru za dpa. "Nacistička prošlost i dalje je jako prisutna među nama, među Europljanima i u svijetu".
Doista, desetljećima nakon što se nacistička Njemačka bezuvjetno predala saveznicima 8. svibnja 1945., aktualne rasprave o antisemitizmu, rasizmu i jačanju desničarskog populizma i dalje oblikuje 12-godišnja Hitlerova vladavina.
Isto vrijedi i za imigraciju, prijepore između europskih država i prijetnju poslijeratnom multilateralizmu, temelju svjetonazora moderne Njemačke, koji potkopavaju nacionalističke agende, poput onih koje promiče američki predsjednik Donald Trump. "Taj Hitler, on će nas pratiti do kraja naših života", napisao je njemački pisac Horst Krueger još 1966.
Ograničenja u svakodnevnom životu i dubok osjećaj neizvjesnosti zbog krize uzrokovane pandemijom novog koronavirusa čini se da posebno snažno uznemiravaju stariju generaciju Nijemaca. "Mnogi stariji ljudi prisjetili su se nacističke prošlosti u sadašnjoj pandemiji", rekao je Bauerkaemper. "Ova izolacija i pandemija podsjećaju ih na Drugi svjetski rat i prijetnju smrti".
Merkel kao Hitler
Kancelarka Angela Merkel prije pet godina donijela je kontroverznu odluku do tijekom migracijske krize dopusti da gotovo milijun izbjeglica dođu u Njemačku, što je prikazala kao moralnu i povijesnu odgovornost nacije. No tijekom dužničke krize u eurozoni shvatila je da se njemačku nacističku prošlost može lako upotrijebiti kao oružje protiv njemačkih aktualnih čelnika.
Njezini pokušaji da nametne strogu fiskalnu disciplinu Grčkoj popraćeni su bili plakatima na grčkim ulicama na kojima je bila prikazana kao Hitler, a neki grčki političari ponovno su aktivirali pitanje odštete od Berlina za ratna razaranja.
Puno prije, bivši njemački kancelar Helmut Kohl pokušao je otkloniti bojazni europskih čelnika zbog sve samouvjerenije Njemačke koja je ujedinila nakon pada Berlinskog zida. "Dvaput smo pobijedili Nijemce! A sada su se ponovno vratili”, citirao je Kohl tadašnju britansku premijerku Margaret Thatcher u svojim memoarima.
On je bio jedan od mnogih Nijemaca koji su bili izrazito oprezni prema ratu i nacionalizmu. "Doživio sam nacizam kao dijete", rekao je pokojni Kohl. "Kao i mnogi u mojoj generaciji, bio sam motiviran željom da spriječim novi rat pod svaku cijenu".
Doba očevidaca približava se kraju
Najdugovječniji njemački poslijeratni kancelar imao je 15 godina kada je general Alfred Jodl, u ime glavnog stožera njemačkih oružanih snaga, potpisao predaju svih njemačkih oružanih snaga u savezničkom glavnom stožeru u francuskom gradu Reimsu. Hitlerov saveznik Japan predao se četiri mjeseca poslije, u rujnu 1945. Svečanosti u povodu godišnjice njemačke predaje 8. svibnja otkazane su zbog pandemije koronavirusa. Umjesto toga povijesni događaji bit će obilježeni virtualnom izložbom pod nazivom "Do Berlina i dalje".
Unatoč tome što Njemačka redovito obilježava turobne godišnjice holokausta kako bi odala počast više od šest milijuna ljudi, većinom Židova, koje su ubili nacisti, u zemlji se i dalje često događaju antisemitski i desničarski teroristički napadi. Ratni memorijalni centri i memorijalni centri holokausta kao i židovska groblja redovito su meta napada vandala i išarani nacističkim sloganima.
Prošlog listopada, na Jom Kipur (Dan pokajanja), jedan od najznačajnijih židovskih blagdana, naoružani napadač pokušao je napasti sinagogu u istočnom gradu Halleu. Nedavno je optužen za dvostruko ubojstvo i pokušaj ubojstva 68 ljudi motiviran "antisemitskim, rasističkim i ksenofobnim osjećajima".
A prije dvije godine, vodeći političar u krajnje desnoj njemačkoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD) Alexander Gauland kazao je da četiri nacističke godine u kontekstu tisućljetne njemačke povijesti predstavljaju "obični ptičji drek".
Mnogi su sve zabrinutiji da su neki Nijemci već oglušili na pouke mračnije strane njemačke povijesti. Kohl je umro 2017. u dobi od 87 godina, a mnogi njegovi suvremenici također polako umiru. "Doba očevidaca približava se kraju", upozorio je Bauerkaemper.