Braunau na rijeci Inn. Stanovnici ovog lijepog austrijskog gradića nedaleko od Salzburga sve bi dali da iz svoje duge i zanimljive prošlosti mogu izbrisati samo jedan jedini dan. Jer, baš zbog tog kobnog dana razlog dolaska turista u Braunau nije osebujni gradonačelnik iz 16. stoljeća Hans Staininger sa svojom metar i pol dugom bradom na koju se jednom prilikom spotaknuo i slomio vrat, a koja se i danas u punoj dužini čuva u lokalnom muzeju. Razlog nije ni spominjanje ovog gradića kao sjedišta zapovjedništva maršala Kutuzova u Tolstojevom remek-djelu "Rat i mir".
Nije razlog ni taj što je Napoleon osobno u nekoliko navrata u njemu boravio nazvavši ga, zbog strateške važnosti, "jednim od ključeva Austrije". Ne dolaze posjetitelji niti zbog lijepo uređenog središnjeg trga i gradske vijećnice, srednjovjekovnih građevina ili ostataka nekoć poznate utvrde. Glavni razlog zbog kojeg većina turista posjeti Braunau na Innu je zgrada u ulici Salzburger Vorstadt na kućnom broju 15. Upravo u toj zgradi dogodilo se ono zbog čega bi stanovnici Braunaua iz prošlosti svoga grada najradije izbrisali 20. travnja 1889. godine. Naime, toga dana i na toj adresi rodio se Adolf Hitler.
O čovjeku čiji će politički angažman biti posljedica Prvog, a uzrok Drugog svjetskog rata, zbog čijeg će rasizma, antisemitizma i šovinizma biti usmrćeni milijuni nedužnih ljudi, o Führeru Trećeg Reicha i najvećem zločincu u povijesti čovječanstva napisane su brojne knjige, snimljeni brojni igrani i dokumentarni filmovi. I dok poremećeni um pojedinca nije nešto što je samo po sebi neshvatljivo, masovna podrška i suučesništvo u zločinu njegovih sunarodnjaka već desetljećima intrigiraju razne stručnjake.
Istine radi, treba reći da Hitler nije uživao podršku isključivo Nijemaca. Poklonici njegove vizije novog svjetskog poretka pojavit će se i u ostalim narodima. Da stvar bude zanimljivija, čak i u onim narodima koje je Hitler osobno smatrao rasno i intelektualno niže vrijednima, kao npr. Slavenima, ili da budem još konkretniji, Hrvatima i Srbima.
Hitleru se divio i Pavelić
Svoje divljenje tim "najvećim i najboljim sinom" njemačkog naroda u više su navrata izražavali pripadnici hrvatskog ustaškog pokreta. Ponajprije poglavnik Ante Pavelić koji je u Hitleru vidio najmoćnijeg borca "za prirodno pravo, istinsku uljudbu (kulturu) i višu prosvjetu (civilizaciju)". U državi kojom je vladao, rođendan Führera, 20. travnja, bio je poseban događaj. Kako se moglo pročitati u onovremenim lokalnim novinama, po cijeloj NDH su se održavale "dostojanstvene proslave" kakve zaslužuje "najveći čovjek sadašnjice, besprimjerni vojnički genij svih vjekova i oslobodilac drage nam Hrvatske", gradovi su bili "iskićeni njemačkim i hrvatskim zastavama, a izlozi dekorirani slikama Führera", u proslavama je sudjelovao "cieli hrvatski narod, koji ide rame uz rame sa njemačkim narodom do konačne pobjede".
Rođendan se slavio i po crkvama, npr. onoj sv. Križa u Sisku u kojoj župnik slavljeničku misu završava riječima "Blagoslovi Bože vođu koji vodi veliku Njemačku da je uzmogne i dalje voditi putem časti i slave. Živjela velika Njemačka, živjela slobodna Hrvatska, živio dr. Ante Pavelić, živio Hitler! Amen!".
Hitlerovih obožavatelja nije manjkalo niti u srpskom narodu. S obzirom na društveni utjecaj izdvojio bih najpoznatije kolaboracioniste, ujedno i rođake, Dimitrija Ljotića i Milana Nedića. Podršku Führeru i njegovu planu izgradnje novog svjetskog poretka pokazat će bezrezervnim služenjem njemačkim interesima i pogotovo agresivnim antisemitizmom i posvećenošću istrebljenju Židova. Nakon posjeta Adolfu Hitleru, Milan Nedić će izjaviti kako je "vođa Rajha" pokazao "mnogo razumijevanja za životne interese srpskog naroda", te da uzevši u obzir "veliku širokogrudnost vodećih faktora Velikonemačkog Rajha", može konstatirati da "Bog čuva Srbiju".
Poput katoličkih ni pravoslavni svećenici nisu ostali imuni na lik i djelo njemačkog Führera. Dok je episkop Nikolaj Velimirović uspoređivao Hitlera i Svetog Savu kao "svetitelje, genije i heroje", patrijarh Varnava je za Hitlerovu borbu protiv Židova i komunista rekao da "služi na korist cijelom čovječanstvu", te kako je, ni manje ni više nego, "Bog poslao njemačkome narodu jednog dalekovidnog Firera".
Najmračnija epizoda europske povijesti
Krvavi pir Adolfa Hitlera, njegovih suradnika i sljedbenika, ostat će najmračnija epizoda europske povijesti. Nažalost, s tom poviješću danas se suočavamo na najrazličitije načine. Da postoje nepoznanice tamo gdje ih ne bi trebalo biti, i da se mogu čuti opravdanja za događaje koji zahtijevaju oštru osudu, dokazuju između ostalih i brojni primjeri iz Hrvatske i Srbije. Sudske rehabilitacije, imenovanja ulica, podizanja spomenika ili veličanja u javnom prostoru kolaboracionista Hitlerova Trećeg Reicha u ove dvije države već dugo nisu incidentne pojave.
Jedan od najpoznatijih primjera povijesnog revizionizma i negacionizma je odnos prema ustaškom logoru Jasenovac koji je od dolaska prvih zatočenika 23. kolovoza 1941. do herojskog proboja logoraša 22. travnja 1945. predstavljao pakao na zemlji za desetke tisuća nevinih ljudi, uglavnom Srba, Roma i Židova.
Podjednako opasno danas zvuče znanstveno neutemeljena negiranja karaktera logora, umanjivanja broja žrtava i opravdavanja zločinačkih postupaka ustaških vlasti koja se mogu čuti iz Hrvatske, kao i znanstveno neutemeljena preuveličavanja broja žrtava i inzistiranja na tezi o genocidnosti cijelog hrvatskog naroda koja se mogu čuti iz Srbije. Umjesto međusobnih optužbi, a u cilju uspostave normalnih odnosa između ove dvije države i dvaju naroda, bilo bi daleko korisnije svima pogledati, a zatim i počistiti, ponajprije vlastito dvorište.
Možda bi bilo korisno i podsjetiti se odličnog jugoslavenskog filma snimljenog prije četrdeset i pet godina koji već naslovom – "Hitler iz našeg sokaka" – sugerira važnu poantu. A ta je da se zlo često nalazi bliže nego što mislimo. Da se čovjek po imenu Adolf Hitler rodio 20. travnja 1889. u malom austrijskom gradiću, ali da ljudi koji misle i mrze poput Hitlera žive svuda oko nas. I samo čekaju svoju priliku.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
