Četiri zaposlenika krematorija u njemačkom gradu Landau godinama su krali zubno zlato koje je preostalo nakon spaljivanja pokojnika. Kod jednog od optuženika pronađen je kilogram zlata u vrijednosti od oko 30.000 eura. Ta je vijest nedavno u Njemačkoj ponovo potaknula raspravu o tome kome pripadaju pokojnikovo zubno zlato i drugi vrijedni metali.
U gradskim krematorijima je uobičajena praksa da se pepeo nakon spaljivanja umrloga prosije. Nakon te procedure obično ostaju zubno zlato i metalni dijelovi poput umjetnih kukova i vijaka kojima su operativno spajane kosti. Pitanje kome pripadaju ti ostaci u Njemačkoj nije pravno riješeno.
Pojedini novac daruju u dobrotvorne svrhe
Zato krematoriji taj problem različito rješavaju. Nešto više od polovice njih stavlja i te metalne ostatke u urnu. Oni objašnjavaju da nakon spaljivanja na izuzetno visokim temperaturama nije moguće utvrditi potječe li zlato od zuba ili od primjerice vjenčanog prstena. A budući da je vjenčani prsten za pokojnika i za njegovu obitelj imao posebno emocionalno značenje, pojedini krematoriji smatraju da bi bilo krajnje neukusno kada to zlato ne bi bilo sahranjeno zajedno s posmrtnim ostacima, piše Deutsche Welle.
Mnogi krematoriji pak prikupljene metale prodaju tvrtkama specijaliziranima za preradu, pa zarađeni novac daruju u dobrotvorne svrhe. No pojedine njemačke općine slijede jednu spornu praksu: one prodaju metale i tim prihodima pune svoje vječito prazne proračune. Recimo, grad Osnabrück na taj način godišnje zaradi i do 70.000 eura. Kako bi se pravno osigurali, u gradskom krematoriju članovima obitelji daju na potpis klauzulu kojom se gradu daje pravo na prodaju metala. Ima gradova koji na taj način zarade i nekoliko stotina tisuća eura.