Smilje, biljka vječne mladosti, kako je zovu, izazvala je prije nekoliko godina euforiju u Bosni i Hercegovini. Nama susjedna zemlja je u kratkom vremenu postala najveći plantažni proizvođač te biljke koja se koristi u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. No, kako to biva na brdovitom Balkanu, euforija se brzo pretvorila u žalost, jer je sve propalo.
Cijeli taj proces je pratio predsjednik Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, Ahmed Džubur. On je pratio proces koji je počeo prije sedam godina, ustvrdivši da do tada u BiH nitko nije znao za plantažni uzgoj smilja, osim jednog uzgajivača u blizini Stoca.
"Ono što je rađeno sa smiljem u smislu destiliranja, rađeno je tako da su ljudi brali iz prirodnih populacija i prodavali to smilje po niskim cijenama da bi se ono kasnije uglavnom destiliralo", opisao je Džubur za Klix.ba.
Porast potražnje i fake news
No, s porastom proizvodnje raznih preparata na bazi smilja u Francuskoj, došlo je do nagle potražnje za to biljkom na svjetskom tržištu. Mnogi su u tome vidjeli priliku za dobru zaradu, a Hercegovci su bili najbrži. U kratkom je roku BiH s jedne skromne plantaže došla do statusa najvećeg plantažnog proizvođača na svijetu.
Tada je cijena kilograma svježeg smilja bila 5,20 konvertibilnih maraka. No, litra ulja od smilja koštala je više od 3000 eura. Pomama za smiljem, ali i za novcem, uzrokovala je masovno otvaranje destilerija. Džubur ističe da se slična euforija pojavila i u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji, koje su povećale svoje površine po smiljem, samo zbog netočne informacije da je zbog rata u Siriji onemogućena proizvodnja za svjetsko tržište.
"U to vrijeme, farmaceutska i kozmetička svjetska industrija, kao i sve druge branše, rade globalne sajmove, prije svega sajmove eteričnih ulja, gdje se pojavljuju najznačajniji proizvođači i ponuđači i naravno oni koji trebaju otkupiti ta ulja. A na sajmu u njemačkom gradu Essenu pojavio se najveći broj ponuđača iz ovih krajeva", posvjedočio je Džubur.
Zbog pesticida ostali bez svega
Brojni su poljoprivrednici tisuće hektara krša, kamenjara i nikad obrađene zemlje pretvorili u plantaže smilja, koristeći tešku mehanizaciju. Svi su oni, istaknuo je Džubur, zaboravili, previdjeli ili namjerno ignorirali činjenicu da eterično ulje smilja mora biti u potpunosti ekološki čisto.
"Ljudi su u borbi protiv bolesti i štetočina koristili kemijska sredstva koja u sebi imaju svega, od rezidua teških metala, pesticida i svega što se kod proizvedenog eteričnog ulja nije moglo sakriti. Sofisticirane kemijske analize koje su rađene u Institutu u Beogradu su pokazivale da je hercegovačko ulje u brojnim slučajevima potpuno nepodobno za upotrebu, ne samo za farmaceutske nego i kozmetičke svrhe. Onda se od situacije euforije da je ulje prodavano u startu za više od 3000 eura došlo u situaciju da je cijena ulja pala praktično na 400 eura", pojasnio je Džubur uzroke kraha industrije smilja.
Destiliranje ulja se radi dvaput godišnje, a iziskuje ogromne količine smilja, energije i drugih resursa, pa je čitava proizvodnja postala - neisplativa. Oni koji su se brzo htjeli obogatiti na smilju, uništili su potencijalno tržište i onima koji su bili spremniji na mukotrpniji i dugotrajniji proces proizvodnje ekološki i organski prihvatljivog ulja.
Nepouzdana kupovina
Džubur opisuje kako su pojedini proizvođači bojili požutjele listove u zeleno, kada bi na njih došle bolesti i štetočine, a s ciljem da sve prodaju kao zdrav i ekološki uzgojen proizvod. No, umjesto toga, dobili su ulje katastrofalnog kemijskog sastava.
"Čak je bilo primjera i da se takvo ulje, koje je prodavano na inozemnom tržištu, nerijetko miješalo s jestivim uljem, tako da je došlo do situacije da su međunarodni farmaceutski i kozmetički stručnjaci zaključili da kupovina ulja iz BiH nije pouzdana i da je treba izbjegavati. To je glavni razlog kraha", ustvrdio je Džubur.
Danas je cijena kvalitetnog eteričnog ulja smilja podjednaka onoj prije vremena euforije. Tek će analize pokazati, jesu li proizvođači iz Hercegovine shvatili da se pravila ne smiju kršiti ili će u svojoj jagmi za novcem nastaviti istim putem. "Danas, prema informacijama s terena, imamo oko 20 posto onih koji su krenuli u taj proces da su se ipak zadržali u biznisu sa smiljem, a to su ljudi koji nikada nisu imali problema s kemijskim analizama i koji su sačuvali povjerenje svojih partnera iz inozemstva", zaključio je Džubur.
