Društvenim mrežama, a posebno Twitterom, velikom brzinom se proširio video iz parlamenta Poljske, na kojem se bivši premijer (a vjerojatno i sljedeći) Donald Tusk vidi kako unosi sigurnosni kod svog iPhonea.
Stručnjaci za cyber sigurnost sa svih strana svijeta su brzo istakli da je kultura zaštite podataka državnih službenika i dužnosnika na izuzetno niskom nivou - i to ne samo u Europskoj uniji.
Trump i Tajna služba
Nekadašnji američki predsjednik (a opet vrlo moguće i sljedeći) je nakon svog dolaska u Bijelu kuću 2017. godine imao veliki sukob - i to s vlastitom Tajnom službom (eng. Secret service), koja je zadužena za osiguranje predsjednika SAD još od 1901. Tadašnji predsjednik William McKinley je u to vrijeme donio uredbu o radu Tajne službe, koja važi i danas.
Razlog "svađe" Donalda Trumpa i njegovih pripadnika osiguranja je bio na prvi pogled - banalan. Naime, Trump je izričito odbijao da prestane koristiti svoj osobni mobitel. Tadašnji broj Trumpova mobitela je imalo "pola SAD-a", a stručnjaci u Bijeloj kući i obavještajnoj zajednici su (s razlogom) smatrali da je taj uređaj kompromitiran od strane ruskih ili kineskih obavještajaca. To je trajalo skoro godinu dana, a Trump je na novi, sigurni pametni telefon, s onemogućenim kamerama i GPS signalom, prešao tek početkom 2018.
Stručnjaci za cyber sigurnost napominju da se više od dvije trećine malware i phishing hakerskih napada u svijetu ne događa zbog velike sofisticiranosti virusa ili sposobnosti hakera, već zbog izuzetno loše obaviještenosti korisnika pametnih telefona i računala.
Korisnici masovno "kliknu" na praktično sve e-mail poruke koje dobiju, različite (lažne) reklame i obavijesti na društvenim mrežama, a naročito na poruke koje dobivaju putem Whats App i Vibera. Upravo ovakve poruke i sadrže malware viruse koji hakerima omogućavaju da preuzmu punu kontrolu nad ciljanim uređajima, te dođu do podataka, koji u slučaju političara, državnih službenika i javnih ličnosti obično sadrže izuzetno vrijedne informacije.
Slučaj 'Pegasus'
Čak i da je ciljani korisnik "ekspert" u zaštiti online i osobnih podataka, najnovije verzije "SIGINT" softvera za elektronske cyber napade su toliko napredne da ih ni najveće tehnološke kompanije ne mogu lako detektirati.
U slučaju izraelskog softvera "Pegasus", kojim je praćeno na tisuće političara, aktivista i novinara širom svijeta, nije bilo moguće utvrditi njegovu prisutnost sve dok nekoliko svjetskih kompanija za cyber zaštitu i analizu nije radilo više od pola godine na njegovu pronalaženju. "Pegasus" je imao izuzetno napredan računalni kod koji je "izvršavao samoubojstva" ako bi primijetio da se radi na njegovu otkrivanju (eng. software reverse engineering).
Virus je na kraju otkriven kada je "Pegasus" pokušao "zvati kući" - sada već bivšu britansko-izraelsku kompaniju "NSO Group", koja je u svojim serverima (cloud servers) imala grešku u samoj konfiguraciji softvera. Danas se također smatra i da je u aferi prisluškivanja i praćenja tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel između 2013. i 2015. godine korištena upravo prva generacija "Pegasusa", te da je tako dokazana njegova izuzetna efikasnost (eng. proof of concept). Kasnije je otkriveno da je iza svega stajala američka obavještajna agencija NSA, uz pomoć Danske obavještajne službe DDIS.
Situacija na Balkanu
Što se tiče zemalja regije, često se čini da hakeri nemaju puno posla. Naime, ne samo da kod najviših državnih službenika često ne postoji nikakva "kultura" cyber zaštite, već oni često i sami (ili neko od njihovih bliskih suradnika) na društvene mreže kače slike i videoklipove, ne samo iz parlamenata i svojih ureda, već i iz noćnog provoda a često i - druženja u kavani.
Ovako nešto je potpuno nezamislivo u SAD-u i EU-u, gdje se sve slike državnika i političara prvo odobre od strane nadležnih službi i PR timova, a tek onda dospijevaju u javnost. Tako je i "medijska senzacija" kada tamošnji tabloidi dođu do neke od fotografija iz privatnog života javnih ličnosti.
Na Balkanu je, pak, to drugačije - slike i videozapise političari često sami objavljuju, pa čak i šalju medijima, naročito ako su na njima njihovi politički protivnici i neistomišljenici. To vrijedi i za njihove bliske suradnike, koji (vjerojatno poneseni novostečenim utjecajem i osjećajem važnosti) redovno objavljuju slike s koncerata, sportskih događaja, pa čak i privatnih obiteljskih veselja i okupljanja.
Hakeri na Balkanu i ne moraju se pretjerano truditi - dovoljno je da otvore Twitter ili Instagram.
POGLEDAJTE VIDEO: Riječani 'pali' zbog cyber kriminala
