Gost Direkta bio je politički analitičar Branimir Vidmarović koji je komentirao rastuće napetosti između Rusije s jedne, i Ukrajine i NATO saveza s druge strane. Najprije se osvrnuo na način na koji to pitanje odjeknulo unutar Hrvatske te činjenicu da je postalo još jedna fronta na kojoj se odvija sukob predsjednika i premijera.
Na pitanje je li Milanović svojim izjavama o Ukrajini Hrvatskoj prouzročio vanjskopolitičku štetu, Vidmarović odgovara da s jedne strane nije jer se ne radi o aktivaciji članka pet:
"Ovo su dobrovoljne radne akcije u smislu solidarnosti i tu svaka zemlja ima pravo birati kako i što. Čak i neki najveći, poput Njemačke, neće sudjelovati na direktan način. Druga je stvar što u tome nije lijepo da se ne usuglašavaju pozicije."
"Ne radi se o Rusiji ili Ukrajini, ovo je u kontekstu sukoba premijera i predsjednika, na ovaj način glasno izlaziti sa stavovima u ovom škakljivom trenutku nije dobro za nas čisto sa stajališta da smo kao država nesređeni, da se svađamo, sada imamo imidž i anti-ruski, i pro-ruski, i to nije dobro. Najbolje bi bilo da, ako je predsjednik imao takve stavove da se usuglasio s premijerom i onda najbolje ne reći ništa", kaže Vidmarović.
No, unatoč tome što su takvi slučajevi generalno neuobičajeni u manjim zemljama, za Hrvate, kaže, nije posve neobično da kao mala zemlja ima predsjednika koji je proruski orijentiran i premijera koji je proukrajinski.
"Mi smo posebni, ali mi doista imamo sentimente u društvu da je netko izrazito antiruski ili izrazito porurski. To je tako od 90-ti godina pa do danas. Mislim da je to neka naša normala, neki način razmišljanja", kaže.
A o Milanoviću ovih dana ruski mediji pišu kako je rekao što drugi misle. Je li to istina ili je to samo 'ruska istina'? Vidmarović smatra da je predsjednik rekao ono što se zna i što je u svojoj srži prava strana konflikta.
"Ne radi se tu o Ukrajini o Dombasu, radi se o konfliktu između SAD-a i Rusije. Međutim, način na koji je on to iznio, opet je tu malo njegovog sarkazma, njegov karakter se osjeća u tim riječima, svi su osjetili taj emotivni naboj. I sada u trenutku kada o Ukrajini postoji konsenzus 'ili dobro ili ništa', da se ne smije uopće kritizirati, naravno da to izgleda dosta čudno", kaže analitičar.
Što se tiče sankcija koje EU sprema ako ruske trupe dođu u Ukrajinu, one su zaista opsežne, pojašnjava Vidmarović.
"Smislili su ogroman paket sankcija. Osobne sankcije koje će se proširiti i na Putina, onda energetske sankcije, Sjeverni tok dva, ekonomske sankcije, isključivanje iz sustava dojava međubankovnih transakcija Swift, onda zabrana transakcija s ruskim bankama, zabrana trgovanja oružjem, dijelova elektronika, mikročipovi… U Rusiji na to ne gledaju olako, znaju da je to sve u paketu. Međutim, Rusi se nekako već spremaju zadnje 3-4 godine da se to može dogoditi, Lavrov je jučer rekao da Rusija sada smanjuje svoje devizne rezerve u dolaru, baš zbog rizika vezanih za čitavu situaciju. No, sankcije su dvosjekli mač jer one mogu štetiti i Europi.
Na pitanje što može učiniti NATO ako Rusija dođe u Ukrajinu, Vidmarović kaže da jedino što može jest doći uz granicu i napraviti bedem oko Ukrajine, no tu staju vojne mogućnosti saveza s obzirom na to da se drži načela vladavine prava i da Ukrajina nije članica NATO saveza.
"Defacto, Rusija može raketama izbombardirati i Kijev i preuzeti Donjecki Lugansk i zauzeti pola Ukrajine, ovisno o tome koliko će tehničkih sredstava biti uloženo, kakvi će biti vremenski uvjeti, koliko će se Ukrajina braniti, koliko je spremna, no naravno bez direktne intervencije SAD-a i NATO-a na terenu Rusija će Ukrajinu pregaziti“, kaže analitičar.
Kada bi NATO ušao u Ukrajinu, nastavlja Vidmarović, došao bi u izravan sukob s Rusijom, koja će biti pozvana da prenese konflikt u Europu. No, ističe kako je važno za shvatiti da Amerikanci sukob ipak ne žele.
"Moramo shvatiti da to nije nešto što treba Americi, ovo je inercijski konflikt koji se prema američkim planovima niti nije trebao dogoditi, Amerika gleda prema Kini, Amerika je smatrala da ovo treba biti više-manje stabilno područje. Ovo smeta čitavoj američkoj računici, ulaziti u sukob s Rusijom je pogotovo škakljivo, opet je Europa na udaru", kaže.
A Europa nije jedinstvena. Tako su primjerice Njemačka, Austrija i Mađarska su bliže Rusiji nego Ukrajini. Vidmarović to vidi kao problem modernog svijeta.
"Za vrijeme Hladnog rata je bila podjela, svaka strana je imala svoju zonu sigurnosti i nisi mogao previše birati, tek su nesvrstani dodali neku svoju dimenziju. Danas je svijet raznovrsna, ima polusaveza, polualijansi. SAD slabi i to je činjenica. Ne oružano i ekonomski, već zato što je svijet postao složeniji, što se više zemalja diglo, i to ne samo Kina. Zbog toga što su svi postali pragmatični, svatko gleda svoje nacionalne interese i više nije moguće neko pozvati pod barjak komunizma ili demokracije. Zato je teško danas stvoriti ujedinjenu frontu antirusku, kao što je Rusima teško stvoriti antiameričku“, zaključuje Vidmarović.
