Nakon deset godina na vlasti, više ne tako mlađahni sjevernokorejski vođa Kim Jong Un sada je jedan od iskusnijih svjetskih lidera koji će još desetljećima prkositi Zapadu svojim nuklearnim arsenalom, ocjenjuju analitičari.
Suprotno od većine svojih kolega, neopterećen brigama zbog izbora ili ograničenog broja mandata te s godinama na svojoj strani budući da je tek u kasnim tridesetima, Kim može očekivati da će, posluži li ga zdravlje, na dužnosti ostati još desetljećima.
To je sasvim drugačija perspektiva od nekog demokratskog političara koji svaki dan mora misliti na naslovnice, a Kim je već dulje na dužnosti od većine šefova država s kojima će se susresti u budućnosti.
Njegovih prvih deset godina na vlasti pokazuje smjer u kojem bi mogao ići, ističu analitičari, od izolacije i razvoja nuklearnog oružja do nastupa na diplomatskoj pozornici s najmoćnijim svjetskim liderima.
„Sjeverna Koreja zadržat će svoj konfrontacijski pristup u odnosu prema Sjedinjenim Državama i provocirati ih i taktički izazivati, ali i istodobno paziti da ne prijeđe mjeru i posve ne razori odnose”, rekao je Kim Jin-ha, znanstvenik Korejskog instituta za nacionalno ujedinjenje, u razgovoru za AFP.
Više od šest godina pošto je naslijedio vlast od svojeg oca Kim Jong Ila koji je umro 17. prosinca 2011., Kim nije izišao iz svoje izolirane zemlje niti se sastao s bilo kojim stranim čelnikom.
U početku su ga neki smatrali marionetom sjevernokorejskih generala i birokrata Radničke stranke, no on je okrutno nametnuo svoj autoritet pogubivši zbog veleizdaje visokog dužnosnika Jang Song Thaeka, svoga tetka.
Optužuje ga se i za ubojstvo starijeg polubrata Kim Jong Nama počinjeno bojnim otrovom u zračnoj luci u Kuala Lumpuru.
Istodobno je nadgledao brz razvoj oružja. Proveo je četiri od šest sjevernokorejskih nuklearnih pokusa, a 2017. lansirao je balističke projektile koji mogu pogoditi cijelo američko kopno, prkoseći sve strožim sankcijama Vijeća sigurnosti UN-a.
Mjesecima je izmjenjivao oštre riječi s tadašnjim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, raspirivši strahove od oružanog sukoba na Korejskom poluotoku.
Tada je proglasio da je sjevernokorejski nuklearni arsenal „potpun” i pokucao na vrata vanjskog svijeta.
Pravi trenutak
Uz pomoć miroljubivog južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina, Kim je 2018. postao prvi sjevernokorejski čelnik koji se sastao s aktualnim američkim predsjednikom na samitu u Singapuru koji je osvojio svjetske naslovnice.
Soo Kim, analitičarka Korporacije RAND, rekla je da je sjevernokorejski nuklearni arsenal velikim dijelom zaslužan što se taj susret dogodio.
„Sjevernokorejski program razvoja oružja, vjerodostojnost nuklearne i raketne prijetnje i prava kombinacija lidera – Trumpa, Moona i Kima, pridonijeli su stjecanju uvjeta” za taj sastanak, rekla je.
Samo jednim sastankom, debeljuškasti mladi vođa šarmirao je američkog poslovnog čovjeka i voditelja reality showa, starijeg gotovo 40 godina.
Trump se hvalio da je uspostavio „posebnu vezu” s njime, čak osjetio „ljubav” prema njemu, a nekoć mu se rugao da je "čovječuljak s raketom".
Iste godine, Kim je čavrljao u šumi s Moonom i održao nekoliko sastanaka s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, svojim glavnim zaštitnikom.
„Izazvao je ushićenje”, rekao je Sung-yoon Lee, profesor Korejskih studija na Sveučilištu Tufts.
„Okrutni, smiješni diktator preobrazio se u miru i reformama sklonog, odgovornog gospodara nuklearnih bombi kojeg bi se možda moglo uvjeriti da pristane na denuklearizaciju”.
Prijateljsko ozračje bilo je kratka vijeka: drugi samit Trumpa i Kima u Hanoju propao je zbog pitanja popuštanja sankcija i onoga čega bi se Pyongyang mogao zauzvrat odreći.
Trump je brzo odletio iz vijetnamskog glavnog grada, a Kim se vratio vlakom kući praznih ruku.
Novi sastanak u demilitariziranoj zoni koja razdvaja Korejski poluotok nije omogućio izlazak iz slijepe ulice.
Zajednički protivnik
Sjevernokorejski dinastički režim i vladajuća Radnička stranka polažu pravo na vlast pozivajući se na nacionalizam. Tvrde da su zaslužni za okončanje japanskog kolonijalizma nakon Drugog svjetskog rata i „pobjedu” u Korejskom ratu koji je trajao od 1950. do 1953. te se diče suprotstavljanjem SAD-u sve do sada.
Dužnosnici i analitičari smatraju da Kim nikada nije namjeravao posve se odreći nuklearnog arsenala, koji Sjeverna Koreja razvija desetljećima uz veliku cijenu u resursima i izolaciji.
„On ne može nahraniti narod, ali može održavati svoj režim na vlasti oružjem", rekla je Soo Kim iz RAND-a. „A to je Kimu važnije”.
A budući da Sjedinjene Države dugoročno očekuju napetosti s Kinom, Kim će imati priliku slijediti primjer svojeg djeda Kim Il Sunga.
Utemeljitelj Sjeverne Koreje vješto je koristio napetosti između Moskve i Pekinga okrećući jednu komunističku državu protiv druge sebi na korist.
Odnosi između Pjongjanga i Pekinga, uspostavljeni u Korejskom ratu kada su se njihove snage borile protiv Južne Koreje i UN-ove koalicije predvođene SAD-om, bili su "puni ljubavi i mržnje”, rekao je profesor Lee sa Sveučilišta Tufts.
„Nijedan ne obožava drugog, ali priznaje da je onaj drugi njegov najbliži saveznik u smislu strategije, ideologije, povijesti i kroćenja SAD-a, zajedničkog neprijatelja”.
Značajan uspjeh
Kim treba samo pogledati preko granice u Kinu da bi se uvjerio kako rast prosperiteta kroz godine može povećati popularnost jednostranačke države.
Ali, na kinesku žalost, dok je Sjeverna Koreja gomilala bombe i projektile, desetljećima je loše vodila svoje gospodarstvo, čak i prije sankcija, zbog čega njezini građani pate od kroničnih nestašica hrane.
Budući da ima slab zdravstveni sustav, prošle je godine zatvorila granice nakon što se u Kini pojavio koronavirus.
Samonametnuta blokada i dalje je na snazi, i premda Pongjang inzistira da se bolest na njegovu teritoriju još nije pojavila, u što analitičari sumnjaju, Kim je priznao da postoje problemi povezani s pandemijom i upozorio narod da se pripremi za „najgoru situaciju”.
„Gospodarski, Sjeverna Koreja je na samom dnu međunarodnog poretka”, rekao je Park Won-gon, profesor sjevernokorejskih studija na Sveučilištu Ewha u Seulu.
„Ali sa svojim nuklearnim arsenalom može imati utjecaja u procjepu između dviju svjetskih sila, Sjedinjenih Država i Kine”, dodao je.
„Smatrao bih to značajnim uspjehom Pjongjanga."
