PREDJELO
arti-201006110670006Alžir – s jednostavnim, šarenim jelima uz obavezni kuskus i puno svježeg povrća, nacionalna kuhinja veoma je slična marokanskoj. Samo, alžirski specijaliteti manje su razvikani i slabo poznati široj javnosti, što znači da element iznenađenja može igrati bitnu ulogu... Slovenija – bujta repa se pravi od svinjske glave, vratine, kožice, masti i kisele repe, a smatra se nacionalnim specijalitetom. U kuhinji, kao i u nogometu, naši susjedi uzet će sastojke koje bi drugi bacili i od njih zakuhati jelo kojim se ponose.
GLAVNA JELA
arti-201006100716006Srbija – samo nek je mesine, za ostalo ćemo lako – to je oduvijek bio glavni moto srpske kuhinje. Međutim, ono što je pripremio Radomir Antić nije baš "leskovački voz" u kojem se izmjenjuju slijedovi, a svaki je superkaloričan i vuče okus na svoju stranu. Ne, ovo je nešto puno uspješnije izbalansirano, zasitno, ali ne i preteško ili prezačinjeno – za Srbiju prava avangarda... Gana – moderna ganska kuhinja, kao i mnoge druge afričke, umijeće je zakuhavanja raznolikih namirnica s raznih strana u jedno, najčešće tekuće ili kašasto jelo. To se radi s različitim rezultatima, jer neki sastojci nikako se ne slažu s nekim drugima, pa jako puno toga ovisi o kuharu. Ovaj (Milovan Rajevac) je stigao baš iz suparničke Srbije i nema neku zavidnu reputaciju, ali zasad dobiva vrlo dobre kritike.
Australija – ranije samo presjek nacionalnih tradicija doseljenika iz raznih zemalja, moderna australska hrana danas je zastupljena u mnogim možda ne vrhunskim, ali svakako poznatim europskim restoranima. Iako na međunarodnoj sceni nije još dovoljno cijenjena, mnogi se jako ugodno iznenade kada je probaju. Isto je i s nogometom. Njemačka – u zemlji trostrukih svjetskih prvaka danas se jede puno drugačije i neusporedivo raznolikije nego što je to ikada ranije bio slučaj: turski kebab, marokanski kuskus, poljske pierogy, afrička i južnoamerička jela... Zaboravite prežderavanje kobasicama i ukiseljenim kupusom u precizno odmjerenim porcijama – danas je to kozmopolitska trpeza na koju je natrpano sve i svašta, samo što su neki od sastojaka sumnjivog porijekla i kvalitete.
PRILOZI
Albert Camus – francuski Nobelovac rodom iz Alžira svojevremeno je branio za tada najbolji alžirski klub Racing Universitaire Algerois. "Sve što znam o moralu i odgovornosti, dugujem nogometu", izjavio je. Šale i pošalice - Iako Hrvati zbijaju bezbrojne šale na račun Slovenije i Slovenaca, sve imaju istu poantu: država vam je mala, hahaha... Nije li to malo glupo, pa nije baš ni da naša zemlja puca od puste glomaznosti, s Piranskim zaljevom ili bez njega? Zmajčeki i sv. Juraj – Znamo koji je nadimak slovenske repke, a znamo i da je St. George (Sv. Juraj) zaštitnik Engleske. Kada budu igrali međusobno, pitanje je samo koji otočki tabloid će izaći s naslovnicom na kojoj Jura ubija zmaja.
Biznismen Nemanja – Nakon debija za Manchester Utd, Nemanja Vidić je upitan je li to najveći trenutak njegove karijere. "Ne, to je bio kada sam zabio za Zvezdu u gostima protiv Partizana. Sve ostalo je samo posao"... Mame Klosea i Podolskog – zajedno su igrale u rukometnoj reprezentaciji – ali ne njemačkoj, nego poljskoj! Njihovi očevi u to su vrijeme bili nogometaši – Jozef Klose igrao je u Odri Opole (kasnije u Auxerreu), a Waldemar Podolski bio prvak zemlje s klubom Szombierki Bytom...
DESERT
Vidoviti Milan iz Afrike – Australija je dugo strepila zbog ozljede prepona svog najboljeg igrača, Harryja Kewella. No, južnoafrički narodni iscjelitelj Isaac Nonyane odlučio mu je pomoći, upozorivši da na Harryjevo međunožje utjecaj vrše zli duhovi. Nije mu savjetovao da turi glavu u frižider i pjeva rif iz Smoke On the Water, niti da tri noći zaredom s gaćama nabijenim na glavu liže oguljenu mrkvu – zaključio je kako će dovoljno biti da mu australski premijer Kevin Rudd javno uputi želju za ozdravljenjem. Ovaj je to istog dana i učinio, za svaki slučaj...
A LA CARTE
Udarit će brat na brata – polubraća Kevin-Prince i Jerome Boateng rođeni su u Berlinu i tamo zajedno odrasli. Prvi je odlučio igrati za Ganu, a drugi za Njemačku. Nakon što je Kevin-Prince kao igrač Portsmoutha u finalu FA kupa brutalno faulirao Michaela Ballacka, uzrokovavši ozljedu zbog koje će njemački kapetan izostati s SP-a, Jerome je prekinuo sve kontakte s njim... No, svi su izgledi da će se otuđena polubraća, htjeli-ne htjeli, susresti na terenu u Južnoj Africi.
Još uvijek, svi podcjenjuju Amere, kao da su neki amateri, curice iz Idahoa, a oni su većinu sinoćnje utakmice držali loptu te povremeno igrali ekstra hrabru obranu sa zadnjom linijom skoro pa na centru. Pogodili su i stativu. Utakmica je počela komentarom Drage Ćosića kako će večeras konačno biti prava nogometna atmosfera jer je stadion pun Engleza pa domaći navijači nikoga neće maltretirati s tim svojim trubama. Englezi se nisu čuli, a vuvuzele su, naravno, žestoko pičile cijelo vrijeme i očigledno omele engleskog vratara Roberta Greena pri rutinskoj obrani. Da je Fabio Capello ikada odigrao koju sezonu Premiershipa u Football Manageru, znao bi da je Green tip koji, uvijek, jednom u sezoni primi kiks gol, odlika, kažu, velikih golmana. Ali ne u ovom slučaju.
Nakon kraja utakmice, desetine tisuća nogometnih fanatika iz obje zemlje moralo je uzeti u ruke kontrolere kako bi krenuli u svoju vlastitu online reprizu utakmice protiv virtualnog neprijatelja s druge strane Atlantika. Englezi su najveći svjetski igrači nogometnih video igara na internetu, a Ameri ih opasno sustižu. Samo u FIFA 10 se svakodnevno na netu nadmeće oko 770 tisuća Amerikanaca. Finalni turnir FIFA Interactive World Cupa na Playstationu 3, najvećem svjetskom virtualnom nogometnom natjecanju, održan je prije mjesec i nešto dana u Barceloni. Svjetski prvak je Amerikanac Nenad Stojkovic iz Clevelanda koji je u finalu pobijedio Nijemca Ayhana Altundaga 2-1. Komunikacijska moć interneta i videoigara postala je jedan od najvažnijih faktora, a do sljedećeg Svjetskog prvenstva, 2014. u Brazilu, bit će i najvažniji faktor u mijenjanju šire pozitivne percepcije nogometa u SAD-u jer su nogomet počeli pratiti milijuni igrača video igara koji uopće nisu pratili nogomet, ali su kroz igranje počeli. Najviše zahvaljujući tome što su igre sve uvjerljivije izvedene pa se svatko može praviti igračem na terenu. I ne samo da ga nova i mlada ekipa prati i igra, već neprestano šire super vibru oko nogometa. Stoga uopće ne čudi što su im stadioni na svim utakmicama rasprodani, a prijateljske utakmice reprezentacije prati po 50-60 tisuća gledatelja. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li nogomet zauvijek ostati jedini svjetski popularni ekipni sport čiji najbolji igrači ne igraju u SAD-u.
Bojan Mandić
