Andrija Hebrang je priznao u velikom intervjuu za Jutarnji list kako mu je Ivo Sanader najveće razočaranje u životu.
"Nakon pobjede na parlamentarnim izborima, u prosincu 2003. godine ništa nije ukazivalo da će Sanader postati sklon životu na visokoj nozi i rastrošnosti, kako se poslije pokazalo. Kad ja nešto kupujem, tražim neku srednju kvalitetu i povoljne cijene. Sanader je uvijek birao najskuplje", objasnio je Hebrang i dodao kako se bivši predsjednik HDZ-a uvijek branio da si može dopustiti luksuz jer je živio u Austriji 16 godina i tamo je dobro zarađivao.
To je opravdanje koristio i za skupa putovanja, večere, dizajnerska odjela, pa i već opjevane satove.
Nakon toga je istaknuo kako su se stvari znatno promijenile već na početku drugog Sanaderovog mandata. Naime, Hebrang je primijetio kako je stranka počela živjeti iznad svojih mogućnosti, kao i da HDZ ima troškove koji nisu bili dio službenog računovodstva.
"Kako nisam imao ovlasti za provjeru računa stranke, nisam se miješao. No, sumnja je proradila i počeo sam postavljati pitanja odakle dolazi novac. Sanader je odgovorio: To su donacije. Sada smo na vlasti i sve je više donatora. Sve je legalno i zakonito", prisjeća se bivši ministar zdravstva.
Upitan kako objašnjava Sanaderovu promjenu, Hebrang je rekao kako smatra da je riječ o nekoj vrsti psihičkog poremećaja.
"Mogu vam reći da je on bolestan čovjek, a ta bolest ima ime - kleptomanija. Ništa mu nije bilo dovoljno. Imao je kuće u Zagrebu, vikendice, fine automobile, čitava obitelj mu je bila dobro zbrinuta. No, on je jednostavno trebao i stan u New Yorku, i kuću na Braču, još jednu u Slavoniji, nekoliko kompanija, milijune ura", zaključio je.
Također je dodao kako je bivši hrvatski premijer, koji se sada nalazi na optuženičkoj klupi u nekoliko slučajeva korupcije, uspio i korumpirati sve oko sebe.
Prema Hebrangovim riječima, doktor Ivo se okružio mediokritetima
i postavio ih na visoke funkcije.
"To su Bebić, Zubović i
Rošin, ljudi kojima nije mjesto u politici, i
koji su uspjeli isključivo zahvaljujući Sanaderu. Zato su mu
ostali odani do kraja", kazao je.
"On je na neki način bio rob i žrtva svog karaktera. No, to ga ne
može osloboditi odgovornosti. On je kriv", odlučno je Hebrang
izjavio i za Sanaderov 'politički kraj' okrivio njegovu
taštinu.
Osim Sanadera, 'dohvatio' se Andrija Hebrang i Vladimira
Šeksa, čiju je potporu Ivi Sanaderu objasnio ovako:
"Šeks je iznimno pametan i praktičan političar. No nije čovjek od
vizije - ne posjeduje ideale, politički plan ili program. Zanima
ga jedino kako ostati na vrhu i zadržati moć . U bivšoj
Jugoslaviji kotirao je vrlo visoko u komunističkim strukturama,
bio je član UDBA-e i zamjenik republičkog javnog tužitelja.
Čovjek koji je sve špijunirao i znao sve o svakomu. Nakon
Tuđmanove smrti i ključnih stranačkih izbora,
Šeks je kalkulirao tko će dobiti izbore i procijenio je da će to
biti Sanader, a ne Pašalić. Predosjetio je to i
odlučio se za Sanadera. To je bilo sve. Nije ga bilo briga za
demokratizaciju, niti za europski HDZ. Jednostavno je želio biti
na strani pobjednika".