Ako vam je prije tri godine dijagnosticiran rak dojke, u životu ne želite čekati. Posebno ako čekate rezultate testiranja koji mogu utjecati na vaše liječenje. "Od trenutka telefonskog savjetovanja do uzimanja uzorka prošlo je više od deset mjeseci jer se nije testiralo zbog Covida, koliko sam bila upućena. No, od trenutka uzimanja uzorka do gotovog nalaza trajalo je još 12 mjeseci. Dakle, ugrubo, dvije godine", ispričala nam je onkološka pacijentica Marija Franjić.
A čekala je rezultat testiranja gena na takozvane BRCA 1 i BRCA 2 mutacije, što je uobičajena procedura u susjednoj Sloveniji, gdje se na nalaz čeka mjesec dana. I nije problem što nema uređaja jer ih ima dovoljno, problem je što se sustav nije pobrinuo da postoji dovoljno stručnih ljudi koji su sposobni napraviti analizu pretrage.
Doktorica Iva Kirac s Instituta za gastroenterološke tumore sudjelovala je u osnivanju prvog genetskog onkološkog savjetovališta. Ona potvrđuje da nedostaje stručnog kadra, kao i da nema specijalizacije iz medicinske genetike, što je sve nužno da testiranja postanu dostupnija.
"Da se genetsko testiranje odvija u realnom vremenu tako da, kada dođete na intervju, unutar mjesec, odnosno tri mjeseca imate rezultate. Jer, tada to ima smisla. Na početku će možda biti više ljudi, ali trebate uzeti u obzir da kad nađete obitelj i cijelu je istestirate, s vremenom će ljudi biti manje", kaže doktorica Kirac.
Udruge oboljelih ustanovile su da kod nas svaka druga pacijentica nalaze čeka duže od tri mjeseca, ali još je veći problem što ih tri četvrtine nije ni svjesno da imaju pravo na besplatno testiranje gena. "Kao i u svemu, ovdje je stvar političkih odluka i političke volje. Ima li te volje da se sustav uredi. Ja bih rekla da trenutačno - nema", naglašava Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge "Nismo same".
I to iako već tri godine postoji nacionalni strateški okvir protiv raka, a još od 2005. programa ranog otkrivanja raka dojke. Kupovanje uređaja, bez educiranja specijalista, nema smisla.
"Ako će ministar dići slušalicu i reći ravnateljima bolnica 'slušaj, ti bi trebao raspisati tri specijalizacije', 'halo, ti bi trebao raspisati četiri', 'ti još pet', ja sam sigurna da će se to dogoditi. Stvari koje su propisane se ne primjenjuju zato što je sustav apsolutno neuređen", vjeruje Ivana Kalogjera.
Ni ministar ni netko drugi nadležan iz Ministarstva nije nam se javio za ovu priču, ali možda gledaju pa čuju kako bi Marija Franjić voljela da se testira i njezina obitelj. "Sama imam tri tete i četiri sestrične koje nisu u najboljem rodnom okruženju, što se tiče malignih bolesti, pa i zbog njih i zbog svih budućih naraštaja bih htjela da se mlade djevojke, a i dečki, upućuju ne samo na važnost samopregleda dojki i brige o tijelu, nego i o pravu kojem im pripada, ako su bliski rod oboljelih od malignih bolesti", kaže Marija.
Jer svima bi cilj trebao biti spasiti živote, a upravo je ministar jedan od onih koji stalno govori da je u zdravstvu najvažnija prevencija. Prilika da to dokaže ne može biti bolja.