Morski biolog i viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja Draško Holcer gostovao je u RTL Direktu gdje je prokomentirao ulješure koje su se pojavile i u Jadranu.
Što još znamo o ovoj skupini ulješura u Jadranu?
Jutros smo dobili dojave, kolege s Visa su krenuli na teren, mi smo istraživali gdje se nalaze, a oni su ih brzo pronašli. Bile su ispred Vele Luke, otprilike tamo negdje.
Kolege su s njima provele gotovo šest sati i čini nam se da su krenule prema južnom Jadranu.
Institut Plavi svijet poslao je poslijepodne važno upozorenje jer je Jadran za ulješure opasno more, prije svega jer je plitak?
Srednji i sjeverni Jadran su problematični jer su plitki, u južnom Jadranu se ulješure pojavljuju povremeno. Problem je jer se životinje kada se nađu u tom okruženju koje im je nepoznato, plitko, teže se orijentiraju u tom prostoru, a onda prateći morske struje, prelaze na talijansku stranu, u tom plitkom, pješčanom prostoru, oko Riminija i Ancone, postaje mjesto u kojem se oni nasukavaju i ugibaju.
Bilo je već slučajeva kada su ulješure otišle previše na sjeverni Jadran, tamo je već bilo nasukavanja, ali i uspješnih akcija spašavanja
Pratili smo 2014. godine skupinu kod Visa, zahvaljujući dojavama građana pratili smo ih pet dana. Životinje su otišle do Silbe, Dugog otoka, vratile se do Šibenika i tada su prešle na talijansku stranu. Učeći na svojim greškama, alarmirali smo kolege u Italiji, koji su onda podigli svoje ekipe za hitne slučajeve te kada su se životinje nasukale uspjeli su odsukati četiri životinje. Tri su nažalost uginule, ali četiri su spašene i to je prvi slučaj da su spašene u Mediteranu općenito.
Što ljudi moraju znati kada ih primijete na moru, kako se ponašati i kako mogu pomoći?
Na snimkama se vidi da su izuzetno benigne. Jesu velike, ali su za ljude koji ih ne uznemiravaju, ne diraju ih, bezopasne. To su životinje u stresu, šoku, izgladnjele, u nepoznatom teritoriju, potrebno je zadržati distancu od životinja, ne smije ih se pokušavati spašavati, nasrtati na njih plovilima, treba zadržati distancu, to im omogućava da nastave svoj put i pronađu izlaz.
Velike su to životinje. Kolika je prosječna veličina?
Ovo su definitivno odrasle životinje, procjena je između 10 i 12 metara.
Sigurno najpoznatija ulješura u povijesti je ona koja je poslužila kao inspiracija romana Moby Dick, no - imamo i mi u Jadranu podatke za ulješure koje su davno plivale našim morem - koja je najstarija?
Roman je ovjavljen 1860 i neke, ali naši podaci iz Jadrana datiraju dalje, podaci o nasukanoj ulješuri u Jadranu datiraju iz 1555. godine.
Mi smo 2009. godine, kada se nasukala skupina od sedam ulješura, zanimalo nas je što se događalo, pa smo napravili pregled cjelokupne literature, svih nama poznatih i dostupnih podataka pa smo došli do podatka da je prva ulješura koja se nasukala bila u Sloveniji, u Piranu, 1555. godine. Opis na latinskom jasno pokazuje da je životinja bila živa, ali su je nakon toga ubili, iskoristili za mast.
Ulješure imaju najveći mozak na svijetu, no po čemu su još posebne?
Specifične su po brojnim stvarima, imaju izuzetno veliku kockastu glavu. Tu se nalazi i najveći mozak, ali proporcionalno veličini životinje, mozak im je izuzetno velik. Žive u izuzetno organiziranim društvenim zajednicama, s obzirom da je to kozmopolitska vrsta, žive su svim oceanima svijeta, a zanimljivo je da postoje klanovi. Oni se međusobno identificiraju glasanjem koji je sličan Morseovu kodu. To je nešto što mi zovemo koda ili završetak niza zvukova koji proizvode. Ne možemo ih tako pratiti nego možemo prepoznati kojem dijelu svijeta životinje pripadaju. Tako mediteranske ulješture imaju kodu koja se naziva tri plus jedan. Ide tik, tik - tik. na Karibima je koda 1-1-3. To je vrlo konzervativan dio u glasanju. Unutar klanova ima organizirana društvena strukutra do porodica gdje životinje žive u skupinama ženki, mladunaca, sestara. Dok mužjaci žive samostalno.
Razgovarali smo već s vama o suživotu ljudi i morskih životinja koji su zapravo pravi domaćini turistima svakog ljeta. Jesu li turisti naučili živjeti suživot koji im se pruža na našoj obali?
ja bih rekao da iz godine u godinu jednako radimo na edukaciji ljudi. Čini mi se da ima efekta, uvijek možete pronaći jako pozitivne i jako negativne situacije. Ljudi se, koji imaju plovila, sve pristojnije i pristojnije ponašaju. Prilaze polako, ne nasrću im. Daju im za pravo da im se približe ili odmaknu ako to žele.