Dok naši igraju - Hrvatska je u predinfarktnom stanju. Hrvatski liječnici su nakon prvenstva u Rusiji napravili istraživanje i ustanovili da su se u to vrijeme povećali problemi sa srcem, više je angine pektoris, više je srčanih aritmija. RTL-ova Marijana Čikić danas je zato razgovarala sa sportašima zbog kojih smo se nekada živcirali, a koji se danas živciraju zbog drugih.
Mali, veliki, unutra, vani, pred porod. Svi s istim reakcijama.
Goran Vlaović je čovjek koji je odigrao 51. utakmicu za hrvatsku reprezentaciju. Čovjek koji je za istu tu reprezentaciju zabio 15 golova. Danas u ulozi komentatora u Indexovu studiju navija isto kao i vi.
Veseli se, ali i ljuti kao Ante iz Siverića ili Blaž iz Pušće.
Zbog ovakvih utakmica živaca nije pošteđen nitko. Ni oni koji znaju kako je igrati na svjetskom prvenstvu, ni oni koji to samo misle.
"Pio sam Normabele kada je baš bilo uzbudljivo", kazao je Dario Šimić, bivši nogometni reprezentativac.
Za vrijeme utakmice više je ljudi po kafićima, trgovima, ali i na hitnoj.
"Naročito radi angine pektoris. Znači radi predinfarktnog stanja, srčanih aritmija. S tim da ono što je zanimljivo je činjenica da je bilo više među ženama, što sada u literaturi nije prikazano", poručio je Zdravko Babić, Klinika za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Sestre milosrdnice.
Zagrebačka bolnica sestara milosrdnica do ovih je podataka došla uspoređujući 2018. i prvenstvo u Rusiji s godinom prije i poslije.
"Neki od njih su bili navijači kao Što smo mi danas, a vidi čuda danas oni igraju za reprezentaciju", tvrdi Dubravko Šimenc, bivši vaterpolo reprezentativac.
Za Dudu Šimenca, baš kao i za Gorana Vlaovića vrijedi posve suprotno. Danas su oni navijači, a nekad su nam baš oni kidali živce kao igrači. Čak možemo reći da je Šimencova vaterpolo generacija 90 tih započela taj trend šokiranja nacije.
"Ja uvijek gledam doma, s obitelji uživam u nekoj obiteljskoj atmosferi jer onda možemo ispoljiti sve emocije koje ne bi mogao negdje drugdje ljudi bi rekli ovaj nije normalan", kaže Šimenc.
"Doma gledam utakmice, ne idem nigdje jer kad odem negdje onda uvijek propustim puno toga, netko nešto pita, gledaš sa strane sad gledam doma, baš uživam, sad pratim i detalje zanima me i onda sutradan odem u svoj lokalni kafić i onda to sve skupa prokomentiramo", kazao je Vladimir Šola, bivši rukometni reprezentativac.
Višestruko zlatni rukometaši dugogodišnji su kidači živaca.
"Mi smo se nekako podijelili – oni su napeti ljeti, a mi smo napeti zimi tako da držimo stanje napeto tijekom cijele godine", dodaje Šola.
Ivanišević je u svoj legendarni, osvojeni Wimbledon utkao na tisuće navijačkih živaca. Više nego svi tenisači nakon njega zajedno. Njima je sve, nakon njega, oprošteno.
"U tome je čar sporta, možemo u tome uživati, baš zbog toga biti presretni što imamo ovakve trenutke da možemo pratiti reprezentaciju i sve ostale naše sportaše i da pobudimo te emocije u nama, ali nikad gubiti živce nego uvijek pozitivno", poručuje Marin Čilić, tenisač.
Nije da ova nacija nema drugih stvari oko kojih bi se trebala uzrujavati. Ali, kad se živciramo oko sporta, zaboravimo gdje živimo. Bar tih 60, 90 ili, kao u posljednjem slučaju, više od 120 minuta.
