Kako ono glasi pitanje - tko bi centar za smeće želio imati u svome dvorištu? RTL Direkt posjetio jedan od najvećih Centara za gospodarenje otpadom u regiji. Smješten je na samo četiri kilometra od Ljubljane, tamo je zrak svjež, ne smrdi. Protiv njega se nitko nikada nije pobunio - kako je to moguće?
Po odgovore smo prvo otišli u upravnu zgradu u kojoj je, usput, sav namještaj napravljen od materijala recikliranih u Centru.
"Građani su se, naravno, pitali kako će ovaj Centar utjecati na njihov život, s obzirom na to da će biti izgrađen u njihovoj blizini, ali moram reći da smo projekt jako dobro iskomunicirali i predstavili im ga jer smo ih uveli u sve prostore da vide što se tu unutra događa", objasnila nam je strategiju savjetnica za odnose s javnošću RCERO Ljubljana Vanja Fabjan.
I premda Centar radi već devet godina, prije nekoliko tjedana objavili su novi promotivni video u kojem ponovno detaljno objašnjavaju što i kako rade. Na turneju po Centru kakvu smo mi dobili, vode i školarce. Prvo smo vidjeli žutu kupolu u kojoj se skuplja metan nakon obrade biootpada, pa smo pitali je li tu išta opasno ili štetno za okoliš?
"U vrijeme kada se biootpad odlagao na odlagalištu, bilo je potrebno otplinjavati taj metan. Ovdje je proces vrlo kontroliran jer izlazi u zatvoreni prostor i iz njega se kontrolirano proizvodi električna i toplinska energija", rekla nam je Fabjan.
Svi se procesi odvijaju u zatvorenim prostorima, stalno nadziru iz kontrolne sobe, a smrad se ne osjeća čak ni unutra. Kamioni dovoze miješani otpad iz 56 slovenskih općina u Centar, dakle polovice države. Kad ga iskrcaju, prvo se ogromnim štipaljkama prebacuje u drobilicu, a nakon toga kreće potpuno automatizirani proces. U jednoj se hali događa sve ključno - magnetske trake razdvajaju metal i željezo, drugi separatori plastiku, sve dalje ide u pogone za reciklažu, pa na finalno sortiranje.
Inače, iako su Slovenci među liderima po razdvajanju otpada, i kod najboljih postoji prostor za napredak. Hrpa je plastike izdvojene iz miješanog otpada, ali takva je slabije kvalitete i manje iskoristiva. Postoji poseban sustav za biootpad. Kvalitetniji se dio, nakon tretmana i obrade, izdvaja u kompost, koji se onda prodaje građanima, a drugi dio se koristi za svu električnu i toplinsku energiju za sam centar.
Ako ćemo uspoređivati, na Jakuševec se godišnje odlagalo oko 150 tisuća tona miješanog otpada, u ljubljanskom centru u godini se obradi oko 130 tisuća tona miješanog i još 30 tisuća tona biootpada. I takav Centar jedna je od tri opcije za Zagreb.
"Ukupna investicija u Centar bila je 155 milijuna eura. Od toga je približno dvije trećine investirala Europska unija, a ostatak iz općinskih i državnih sredstava, nešto sitno iz ekološkog poreza za zagađenje okoliša. Izgradnja je počela 2014., a završila 2015. godine", kaže vođa Sektora za obradu otpada RCERO Ljubljana Dragan Trivunčević.
Uz sve spomenuto, Ljubljana je do titule zelene prijestolnice Europe došla i gradnjom podzemnih spremnika u gradu, kantama za smeće na svakom koraku, generalno čistoćom nezamislivom u mnogim glavnim gradovima.
Dakle, po razdvajanju otpada, o Centru za gospodarenje da ne govorimo, Zagreb kaska za Ljubljanom jedno 15 godina, što znači da bi njihov standard trebali doseći negdje 2039. Reklo bi se, ima vremena.
