Privatni poslodavac ili državna sigurnost. Je li bolje napredovati u stresu, ili u nešto mirnijem ritmu čekati mirovinu, vječno je pitanje na koje generacije traže odgovor. Nije ga lako dati.
Javna služba uvijek je slovila kao sigurnija opcija. Bolje plaće, manje posla, veća prava. Je li još uvijek tako, idemo provjeriti kako je raditi za privatnike, a kako za državu.
Bruno Samardžić vlasnik je male IT tvrtke. Posao ide, radi na stranim tržištima, ali plaće ne povisuje kao premijer potezom pera, već kada se boljim rezultatima za to stvori prostor. Nikad, kaže, ne daje svima jednako…..
"Uvijek u principu gledam učinak pojedinog zaposlenika i ako firmi dobro ide, onda da. Ali uvijek bi trebalo gledati kako se ta dobit ostvaruje, je li to kratkotrajno ili dugotrajna", govori Samardžić.
Prosječna plaća u njegovom sektoru je oko 2 tisuće eura, daje i regres i božićnicu. Kratko je radio i u javnom sektoru, šali se da posao koji ovdje rade 4 osobe, u državu bi radilo njih osam…
"Pošto nas je malo, svi rade sve poslove. Ja isto radim hrpetinu poslova i stalno se mijenjamo", dodaje.
No nije to baš tako - uvijek i za sve - odgovara sindikalni čelnik Novosel. Medicinske sestre, policajci, čistačice, sve su teški i odgovorni poslovi za koje je sve teže naći ljude. Uvjeti su daleko od idealnih, radi se puno, a plaće nisu nešto…
"Sigurnost više nije prioritet radnika, danas je više prioritet radnika dakle kvalitetnije radno mjesto, bolja materijalna prava, bolja plaća", kaže Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
U javnom sektoru gotovo sve štiti kolektivni ugovor, u privatnom tek četvrtinu radnika, a to onda znači da jedni imaju i božićnicu i regres i plaćene troškove putovanja na posao, a drugi - nešto ili ništa - ovisno o volji poslodavca…
Razlike između sektora objašnjavaju gospođe koje su radni vijek provele u različitim sustavima. Vesna je odabrala privatnika. Nikad se, kaže, nije poželjela prebaciti.
"Jer sam voljela raditi", kaže.
Silva je izabrala državu. One koji nisu od posla, kaže, nisu nikako kažnjavali.
"Dapače, oni su se bavili politikom", dodaje.
I Novosel priznaje da u javnom sektoru postoje neka mjesta koja nisu dobro iskorištena…
"Ali to ne znači da ima previše radnika, ali možda ima nekih radnih mjesta koja su više po nekoj liniji a to znamo da je to iz viših ešalona raznih, a to znamo da se radna mjesta postavljaju nakon izbora pa se političkim putem neka radna mjesta popunjavaju"
Kad bi politika maknula šape s javnog sektora, postao bi konkurentniji. Trebalo bi i neka pravila iz privatnog sektora preslikati na javni.
"Ne naravno sve, određene stvari. Upravo taj stimulativni dio, način omogućavanja napredovanja ili način kako se želi privući najbolje da dođu tu raditi. Ne bismo trebali stremiti uravnilovkama", govori Viktor Gotovac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U šali ili ne, odgovor na vječno pitanje daje nam student PMF-a koji će uskoro na tržište rada…
"Ja bi htio iskreno više za državu! Ja nisam toliko sposoban raditi za privatnike. Ako je netko sposoban raditi za privatnike, evo slobodno, ja nisam", govori kroz smijeh.
Privatnik ili država, možda je ipak najbolje raditi za samog sebe…