Aleluja. Nakon 1157 dana gotova je epidemija. Kraj je službeno danas objavila Vlada, s radom i službeno prestaje famozni Stožer, maske više ne morate nositi niti u ljekarnama niti u bolnicama, nema više izolacije oboljelih. Gotovo je. Iako smo COVID već lagano zaboravili, u ove 3 godine doživjeli smo stvari koje nitko ranije nije mogao zamisliti. Bake nisu smjele grliti svoje unuke, ograničavao se broj ljudi na sprovodima i vjenčanjima. Sjećate se - nije se svojedobno smjelo ni ići u drugu županiju, nisu letjeli avioni, a jedan je čovjek kažnjen jer je zaražen orao vlastitu njivu.
Nema više maski, nema više zabrana, nema više iritantnih štapića u nosu, nema više Stožera. Epidemiji je službeno došao kraj. Nakon tri godine mjera i restrikcija – život je opet kakav je nekad bio.
Zagrepčane smo pitali po čemu će najviše pamtiti ove tri godine pa neki govore da će pamtiti po tome što su morali cijelo vrijeme biti doma što je najgore čega se sjećaju.
"Najteže je bilo to što su bili ograničeni socijalni kontakti", kažu drugi. "Nekakvi međusobni odnosi koji se nisu mogli normalno odvijati i taj na početku veliki osjećaj straha", govore treći.
Ta čudna i nepoznata bolest preko noći je promijenila svijet. Do tada smo mislili da se epidemije događaju "tamo negdje daleko", no snimke iz Bergama šokirale su sve. Od prvog slučaja COVIDA u Hrvatskoj, uz konferencije stožera bila je cijela zemlja. vagala se svaka riječ.
Govorili su da je došlo vrijeme da zaustavimo sve. I jesmo. Ispraznili smo ulice, putovanje među gradovima postalo je privilegija, propusnice najvrijedniji komad papira. Nosili smo rukavice, dezinficirali tramvaje, zatvorili škole, ogradili igrališta, prekinuli socijalne kontakt.
I tako su sljedeća dva tjedna postala ključna. Kazne su frcale na sve strane, bijeg iz samoizolacije, jednog je traktoristu koji je gnojio polje koštao 8 tisuća kuna. Kršitelji mjera postali su bioteroristi.
Za jedne je bolest bila smrtonosna, za druge – prehlada, za treće karijes.
No, taj je "karijes" odnio 18 tisuća života u Hrvatskoj i gotovo 7 milijuna u svijetu. Svjetski pa i domaći političari često su vrludali, nastradali su brojni poslovi, među njima posebno ugostitelji kojima su godine pandemije bile prava agonija.
"Bili smo na rubu definitivno, znači iscrpili smo sve financijske resurse i zadužili se dodatno ono svi. Ne samo ja nego najvjerojatnije 99% ugostitelja u Hrvatskoj", govori ugostitelj Ivan Milinković.
Iako je na početku epidemije vladalo veliko jedinstvo građana, nelogičnosti, vrludanje i dvostruki kriteriji, heroje borbe pretvorili su gotovo u neprijatelje naroda.
"Tko radi taj i griješi. Ako je to u najboljoj namjeri bez nekih većih posljedica ja mislim da se to može na neki način i razumijeti", kaže ministar zdravstva Vili Beroš.
Puno toga je pandemija promijenila, no možda i najopasnija ostavština manjak je povjerenja u znanost. Cjepivo je pomoglo, no loša komunikacija i netransparentnost napravili su veliku štetu.
"Ako nešto možemo izvući iz toga to je način na koji komuniciramo te stvari koje su bitne za čovječanstvo i koje su se dogodilo na početku pandemije da moramo pronaći bolji način na koji će znanstvena zajednica komunicirati sa javnošću i da umiri taj strah i da ih informira na bolji način da bude transparentnije to sve", kaže Hrvoje Marjanović, kolumnist.
Svakodnevna video komunikacija na daljinu te rad od kuće ostaju i nakon epidemije, no lekcije koje nakon epidemije moramo naučiti – ostavština su za generacije koje dolaze.
Maske od danas nisu obvezne ni u bolnicama, ljekarnama i domovima zdravlja. Mrska brnjica kroz koju smo disali, kašljali i govorili odlazi u povijest.
Korona, pandemija i epidemija - zbogom. Nikad se ne ponovilo…
