Ukupno 12 tisuća tona bombi palo je, prema nekim procjenama, na Gazu u posljednja tri tjedna, mnoge na mete poput izbjegličkog kampa.
Izvori iz Gaze govore o više od 3 i pol tisuće ubijene djece.
A rakete i dronovi ispaljeni prema Izraelu iz Jemena, od strane Huti pobunjenika koje podržava Iran, gotovo da su jedina reakcija oružjem iz arapskih zemalja. "Jemenske oružane snage potvrđuju da je ova operacija treća u potpori našoj potlačenoj braći u Palestini", izjavio je neki dan Yahva Sarea, vojni glasnogovornik Hutija.
Zbog tih su raketa u Crveno more poslani izraelski ratni brodovi, kao što su na sjeveru Izraela spremni i tenkovi i vojnici za sukob s Hezbolahom. Na to su spremni i s druge strane granice na jugu Libanona. "Mi se nikada nismo bojali ratova, u ratovima smo rođeni, u ratovima smo živjeli i još uvijek ratujemo, ja nikako neću otići, pa što bude", kaže Marwan Mansour iz gradića Rmeicha kod libanonsko-izraelske granice.
Jedan je scenarij da se u rat uključi Hezbolah iz Libanona, odakle su već letjele rakete prema Izraelu, kao i od pripadnika istog pokreta, ali od njihovih ćelija iz Sirije.
Jemen je, dakle, još jedan Izraelov neprijatelj već uključen u sukob, a tek se čeka da nekakav potez povuče Iran, najjača vojna sila u regiji, ako ne računamo Tursku, zemlju koju bi se također moglo staviti na popis protivnika Izraela, ali samo zbog zapaljivih izjava turskog sultana Erdogana, koji je za vikend pred milijun i pol bijesnih prosvjednika u Istanbulu ovako birao stranu.
"Kao što je Netanjahu terorist, oporba kaže da je i Hamas teroristička organizacija. Sram ih bilo!", grmio je Erdogan.
Ovakve izjave čelnika zemlje članice NATO-a skandalizirale su mnoge na zapadu, ali Večernjakov ratni reporter Hassan Haidar Diab koji dobro poznaje prilike u svim zemljama regije kaže da su Erdoganove riječi upravo to - samo riječi.
"Da Erdogan zaista želi poduzeti neki korak, pomoći Palestini ili dati podršku Hamasu, istog trenutka je na tom skupu trebao reći 'mi danas prekidamo diplomatske odnose sa Izraelom'. On to nije učinio, kao što su učinile dvije latinoameričke države, Kolumbija i Bolivija", komentira Haidar Diab.
Diplomatske odnose nije prekinula niti jedna arapska država, pa ni Iran, čiji je šef diplomacije baš danas posjetio turskog kolegu u Ankari, i odaslao prijeteću poruku.
"Ako se ovaj rat odmah ne zaustavi, ako ne stanu zajednički napadi Amerike i Izraela na civile, žene i djecu Gaze, onda će posljedice za one koji vode ovaj rat biti ozbiljne", izjavio je Hossein Amirabdollahian, iranski ministar vanjskih poslova.
Iako i iranski režim kao i Hamas, želi uništenje izraelske države, pitanje je jesu li spremni vojno se uključiti u ono što bi tada postao regionalni rat s perspektivom daljnjeg širenja.
"Je li Iran u ovom trenutku spreman frontalno i direktno ući u rat je ključno pitanje, ali Amerika nije slučajno poslala razarače i ostalo, to su bile poruke Iranu. Amerikanci i Iranci stalno ističu da ne žele širiti te sukobe, ali tu mala iskra može izazvati brutalni rat", kaže Haidar Diab.
Ključan bi mogao biti petak, za kada je najavljeno obraćanje vođe Hezbolaha - i to ovim dramatičnim videom na društvenim mrežama s porukom "Čekamo petak".
A dok se sve ovo događa, ruke trlja ruski vladar.
"Najviše u cijeloj toj ludnici je profitirao Vladimir Putin. Prvo i osnovno, bez obzira kakva su Amerikanci velesila i što neki tumače da mogu biti aktivni na dvije, tri ili četiri fronte, ali već u ovom trenutku vidimo da sve naoružanje koje je trebalo ići za Ukrajinu sada ide u Izrael. Nije u centru pažnje više Ukrajina, ovaj siroti Zelenski stalno poziva na povelje UN-a, ali nitko ga više ni ne sluša", zaključuje kolega iz Večernjeg lista.
Eskalacija na Bliskom istoku mogla bi dati priliku i Kinezima za akciju oko Tajvana na koju Amerikanci i ostatak zapada neće imati vremena ni dovoljno resursa za reakciju. A svi takvi scenariji gotovo pa jamče da bi regionalni sukob mogao postati - globalan.
