Da će se iskrivljavati povijest i Srbe prikazivati kao jedine žrtve bilo je za očekivati. Jedino je pitanje bilo koliko će na središnjoj ceremoniji obilježavanja Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u "Oluji" govornici ići daleko. Išli su možda dalje nego ikad.
"Bio je udruženi zločinački pothvat SAD-a, njihovih monstrumskih planova prema Srbima, zajedno sa korištenjem hrvatske vojske, koja je jedva dočekala da etnički očisti taj prostor", kazao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske
Dok je predsjednik Republike Srpske govorio, u pozadini je projicirana fotografija zabrinute žene koja u naručju drži bebu. Pokazalo se da je to nije fotografija srpskih izbjeglica, nego Bošnjaka iz Žepe, evakuiranih '95. pred naletom vojske Republike Srpske koja je počinila genocid u Srebrenici. Vlast srpskog entiteta nije se ni za taj gaf ispričala, nazvali su to nenamjernom greškom agencije koja je pripremala video materijale. A djevojčica sa slike poručuje mi nismo žrtve Oluje, nego genocida. Srpski predsjednik ovoga puta govor nije čitao, ali teške riječi nisu izostale.
"Koristit će sve moguće izraze – egzodus, pogrom, progon, sve, ali vam nikada neće reći da je to najveće etničko čišćenje na europskom tlu od 1945. godine naovamo", kazao je Aleksandar Vučić.
Ni Vučić ni Dodik jednom riječju nisu spomenuli tri tisuće bošnjačkih i hrvatskih civila, među njima i više od stotinu djece, ubijenih u baš u Prijedoru 1992.
" Izbor Prijedora je vrlo neugodan prije svega zbog prouke koju je to poslalo Bošnjacima i Hrvatima iz BiH,naročito iz tog dijela BiH. I to ne samo onima koji su stradavali 1992. i 1993. nego i onima koji su iz toga dijela Bosne i Hercegovine izbjegli nakon Oluje po dolasku Srba iz Karjine. Tako da ste vi u simboličkom smislu zatvorili put i zategli puno čvorova s odlaskom u Prijedor", kaže nam povjesničar Tvrtko Jakovina.
Kao i svaki put, četiri ratne godine koje su prethodile "Oluji" u njihovim govorima kao da se nisu dogodile.
"Kako to, prije samo 30 godina u Hrvatskoj je živjelo 700.000 Srba, a danas svega 112.000 po popisu koji oni reklamiraju. Što se desilo s tolikim ljudima? Zbog čega nestadoše toliko ljudi? Što im je mnogo dobro bilo? Što im je mnogo lijepo bilo?", kazao je Vučić.
Jednostrani prikaz Srba kao isključivih žrtava dao je i film "Oluja", prikazan je na srpskoj nacionalnoj televiziji nakon ceremonije u Prijedoru. O kakvom se filmu radi komentar je dao i Janko Baljak ugledni režiser i profesor na Katedri za filmsku i TV režiju na beogradskoj Akademiji.
"Miks jeftine propagande, neukusa i amaterizma.Ali konfuzija koja od početka vlada pričom je nepodnošljiva. Je li bilo kome izvan ovih prostora bilo što jasno?
Tko koga i zašto? Vučićeva epoha pamtit će se i po državnim režiserima i po nesnošljivim propagandnim uradcima", smatra Beljak.
Gotovo 12 godina prošlo je otkako se tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić poklonio hrvatskim žrtvama na Ovčari. Od Aleksandra Vučića nismo još čuli ispriku ni za vlastite huškačke govore poput onog u okupiranoj Glini. A očito ni nećemo.
" Sve ove komemoracije posljednjih desetak godina vrlo jasno pokazuju da to promjene neće doći. Što god manjine u Hrvatskoj ili Srbiji činile, bile u Vladi i slično, takva promjena se mora dogoditi s vrha politike, a za to nema spremnosti u Beogradu, a bome nije bilo u tom smislu niti pogurivanja iz Hrvatske.", ističe Jakovina.
Pa onda ne treba čuditi jučerašnji zastrašujući transparent Delija na prvenstvenoj utakmici - "svako u amanet nek ostavi svom sinu srpsku trobojku da zavijori u Kninu". Ne znamo je li Aleksandar Vučić i na to ponosan, ali je svakako neizravno odgovoran.
