Tisućama kilometara od svojih domova i obitelji, brojni Indijci i Nepalci Praznik rada u Hrvatskoj provode radno. Ne pada im to teško, u Europu se, kažu, nisu došli odmarati nego raditi.
Na današnji praznik nadaju se zaraditi koji euro više od napojnica, no zadovoljni su i s plaćom koja je dva puta veća od one u Nepalu i tri puta veća od prosječne u Indiji.
"Moja osnovna plaća iznosi 930 eura, a nekad odradim i prekovremeno i onda zaradim 1000 eura mjesečno", kaže nam Taman iz Nepala.
"Jako sam zadovoljan i ljudi su jako dragi. Zadovoljan sam i s plaćom" kaže nam Bunty iz Indije.
Od te plaće većinu šalju obiteljima, a ostatak zadrže za sebe i to im pokriva najosnovnije životne potrebe.
"Šaljemo kući 800 eura, a 200 zadržimo za život" kaže nam Dominic iz Indije. Na pitanje je li dovoljno 200 eura mjesečno za život u Hrvatskoj kaže:
" Je. Ne kupujemo baš previše, ali je u redu".
Obožavaju Trg bana Jelačića
Za luksuz poput kina, zabave ili izlazaka budžet im je pretanak pa slobodne dane provode u šetnji gradom i obavljanju sitnica. Trg bana Jelačića omiljeno im je mjesto sastanaka.
"Kad imamo slobodan dane, dosađujemo se doma. Kad smo slobodni ne radimo ništa posebno. Dođemo na Trg, uživamo u vremenu. Obavljamo stvari, čistimo odjeću, idemo u kupovinu i čistimo kuću", kaže Dominic.
Pričaju nam kako se za razliku od primjerice bogatih poslodavaca u Zaljevskim zemljama, poslodavci se u Hrvatskoj prema njima, kažu, odnose kao prema ljudima. Imaju dva slobodna dana tjedno i svakodnevnu pauzu za ručak.
"Ovdje radimo po 10 sati dnevno, i imamo pravo jedan sat odmora dnevno i tvrtka nas tjera da uzmem odmor. U Zaljevskim zemljama se radi 12, 15 pa i 16 sati dnevno", priča nam Paramijit iz Indije.
Paramijit je na Bliskom istoku prošao pakao i spavao po kontejnerima, pa mu ni smještaj u Hrvatskoj nije loš. Živi u sobi s osam cimera i ono što je mnogima nezamislivo, njemu je dobro.
Kaže da mu nije teško spavati i živjeti s osam osoba u jednoj sobi.
" Prije sam radio 10 godina u Zaljevskim zemljama, Dubaiju, Saudijskoj Arabiji i Kataru. Tamo je bilo po 14-15 osoba u jednoj sobi i tamo je bilo jako teško živjeti", prisjeća se.
'San mi je otvoriti farmu koza i pilića'
Manish iz Nepala kaže da je smještaj jako dobar i da je zadovoljan.
"Svi se dobro slažemo", ističe.
Ipak jedna stvar svi radnicima s kojima smo pričali teško pada, a to je odvojenost od obitelji. Nepalac Taman ima dvoje male djece i nada se da će jednom naći bolje plaćeni posao u hotelijerstvu koji će mu omogućiti da obitelj dođe posjetiti u Hrvatsku.
"Moja želja, moj san, je da mama i tata dođu u Europu i da vide što njihov sin radi ovdje. Da vide da sam sretan i onda će i oni biti sretni! Želim da budu ponosni na mene pa ću i ja biti sretan", kaže Taman iz Nepala.
Sretan je kaže u Hrvatskoj, odgovaraju mu i ljudi i klima, ali planira uštedjeti i jednom se vratiti kući svojoj obitelji.
"Nadam se da ću se vratiti i otvoriti farmu koza i pilića. I da ću saditi povrće i da ću to raditi sa ženom i djecom. To je moj san",.
Do ostvarenja tog sna pred Tamanom i brojim drugim radnicima godine su napornog rada. Najtežih poslova koje obavljaju umjesto i za nas. Čak i praznicima I nije im teško….
