Razgovori o seksualnosti u javnosti i dalje su rijetki, a razgovor o seksualnosti onkoloških pacijenata pravi su tabu. O ovoj temi nije nikome lako govoriti i baš zato su gosti RTL Direkta Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge Nismo same i Danijel Bursać, ginekolog iz Kliničke bolnice Merkur.
Gospođo Kalođera, vi kažete da svaka promjena počinje razgovorom što je važno večeras reći? O čemu se većinu vremena šuti?
U Hrvatskoj i zdrave žene i njihovi partneri vrlo malo govore o spolnim odnosima, a pogotovo kad je u pitanju onkološka pacijentica onda je to posebno tabu tema. Žene se susreću s tisuću problema o kojima nemaju s kim razgovarati, nažalost ni liječnici nisu dovoljno educirani o toj temi. Naša udruga uvijek pokreće neke teme vezane uz naša osobna iskustva odlučili smo napraviti jedan simpozij u suradnji s agencijom In Vida i Hrvatskim društvom za kolposkopiju i bolesti vrata maternice hrvatskog liječničkog zbora kako bismo otvorili jednu tabu temu koja je iznimno važna jer utječe na živote i žena i njihovih partnera. Utječe na cijelu obitelj. Iznimno je važno uspostaviti te odnose kako te veze kasnije ne bi pucale. Susrećemo se s jako velikim brojem žena koje su partneri ostavili nakon liječenja, raspadaju se brakovi upravo zato što ljudi međusobno ne komuniciraju, nema bliskosti.
Doktore Bursać, koja su vaša iskustva, što kažu pacijentice, koliko ih se uopće odvaži pitati bilo što o ovoj temi?
Apsolutno tabu tema. Moj dojam je da te žene kad dolaze u ambulantu više imaju osjećaj sretna sam što sam živa, preboljela ili se još uvijek liječim od karcinoma, a ovo sve ostalo je nebitno. Znamo da u današnje vrijeme sve mlađe žene obolijevaju od različitih vrsta karcinoma koji ostavljaju svoje posljedice na njihovo tijelo i djeluju sigurno i na taj reproduktivan sustav koji je u konačnici vrlo važan, ne samo za reprodukciju nego i za taj seks o kojem se toliko priča odnosno uopće se ne priča. Nije to problem samo kod žena to je problem i kod muškaraca. Mislim da je uvijek problem u neznanju i da to kreira nekakve strahove. treba prenositi znanje ne samo pacijentima nego i nama liječnicima. Mi trebam o usvajati neka nova znanja da bi mi mogli pristupiti takvim ljudima i na kraju im pomoći.
Postavljaju li vam ikakva pitanja vezana uz seksualnost?
Vrlo rijetko.
Gospođa Kalogjera vi ste napravili čak i jednu anonimnu anketu. Možete li reći našim gledateljima kakvi su rezultati?
Prijavilo se 288 žena. Njih gotovo 90 posto ima problema pri odnosima. Ne osjećaju se dobro, ali iste rezultate su dobila i neka strana istraživanja. Istraživanje koje je provela gospođa Lovorka Brajković, psihologinja koja će isto sudjelovati na ovom simpoziju. Ono što je mene najviše iznenadilo je da iako svega 0.7 posto tih žena nema partnera, većina njih ima spolne odnose svega nekoliko puta godišnje. Žene se osjećaju ružno. One ne vole svoje tijelo, ne osjećaju se dobro u svom tijelu. Ne osjećaju se seksi, poželjno i ono što me je jako pogodilo je odgovor žene koja je rekla da ju njezin suprug 12 godina nije taknuo.
Vi stalno govorite o tome koliko nismo dovoljno svjesni realnosti ogromnog broja dijagnoza karcinoma. Imate jedan primjer koji je zaista baš zabrinjavajuće.
Mi smo napravili ovaj jedan presjek da bi ljudima bilo plastičnije, znači kao da stavimo ljude na putu od Zagreba do Zadra. Prije nekoliko dana izašli su najnoviji podaci o broju oboljelih prema kojima je u porastu broj oboljelih. On se vratio na broj koji je bio u pretpandemijskim godinama. U Hrvatskoj je 2022. godine oboljelo više od 26 tisuća ljudi. Prema nekim podacima koji su objavljeni u strateškom planu za rak, u Hrvatskoj živi 170.000 ljudi kojima je nekad u životu dijagnosticiran rak. Od tada je prošlo nekoliko godina, a vjerujem da je sada već više od 200 tisuća ljudi. Ono što je porazno, isti taj dokument predviđa da će do 2030. svaki treći građanin Hrvatske oboljeti od raka. Znači mi govorimo o jednom velikom broju ljudi koji se susreću s ovom problematikom. Ono s čim smo mi kao udruga svaki dan u kontaktu, to su vrlo mlade žene. Obolijevaju sve mlađe i mlađe žene u spolno aktivnim godinama. I mislim da je ova tema iznimno važna i ja ću reći primjer moje prijateljice koja živi u Norveškoj. Tamo je to top tema. Tamo se o tome normalno govori. Spolno zdravlje, kvaliteta života žena i muškaraca je iznimno važna i zato mislim da je vrijeme da i mi o tome.
Doktore kakva su vaša iskustva kada govorimo o drugim drugim vrstama problema? Je li to mentalno zdravlje? Svi se fokusiraju isključivo na izlječenje raka, a što je sa svim ostalim?
Sve strada za vrijeme liječenja raka. Nije samo da vi imate problem da imate karcinom pa ćete liječiti karcinom - hoćete li njega operirati, zračiti, davati kemoterapiju. Ti ljudi imaju narušeno psihičko zdravlje. Zato ja mislim da je vrlo važno educirati te ljude. Ono što je puno važnije je prevencija. U medicini neke stvari ne moraju imati tako poražavajuće brojke ako ćemo educirati ljude da su vrlo važni preventivni i redoviti preglede. Neke stvari ako se nađu na vrijeme i krenu se liječiti na adekvatan način, ne moraju uopće imati ovako poražavajuće brojke o kojima će mi upravo pričati na ovom sada Kongresu.
Šanse za preživljavanje drastično su veće ako se rak otkrije na vrijeme
Naravno, zato što ćete imati minimalno invazivne zahvate i neće to biti masivne operacije. Nekome je možda potrebno izrezati mali dio, netko će možda primiti nekakve lijekove pa će se izliječiti taj primarni stadij bolesti. Kada se bolest raširi, onda je vrlo teško liječiti pacijente, jer nažalost mi nemamo još uvijek niti metode niti načine kako izliječiti apsolutnu proširenu bolest, a kvaliteta života je gotovo nikakva.
Gospođa Kalogjera prije godinu i pol ste ovdje u studiju rekli zabrinjavajuć podatak da se 40 posto žena ne odazove na preglede. Je li sada situacija išta bolja?
Što se tiče smrtnosti od raka dojke, ona je u padu i to je dobro. Hrvatska ima, po zadnjim podacima, manji postotak umrlih žena od raka dojke od prosjeka Europske unije, ali to je još uvijek daleko od onih brojki s kojima bismo trebali biti zadovoljni. Još uvijek postoji velik broj žena koje se ne odazivaju na preventivne preglede. Ne samo što se tiče raka dojke, tu se ističe i rak debelog crijeva. Evo ja pozivam sve da se redovito kontroliraju. Ja uvijek volim reći - ja sam danas tu zato što sam se redovito kontrolirala. Mislim da je iznimno važno voditi brigu o svom zdravlju i zbog sebe i zbog svoje obitelji, ukućana prijatelja i svih koji nas vole.
